~ Pokosena trava i ljubicice ~
16.4.2009

Photobucket

 

Otvaras oci i ne vidis.

Vodi me nedostatak zelje da progledas.

To sto zelim da ostanes tako,

zaslepljen, u mraku,

bez objasnjenja i razloga

koji ce te dovesti blize meni...

Odvajam te od sebe,

vrhovima prstiju, noktima zarivenim u meso,

pogledima koji beze za pticama,

recima koje cute i nista ne govore.

I drag si mi, sada, dok mozes to,

dok me pustas i oslobadjas.

Verujes mi a ne poznajes me.

U moje dubine nisi se spustio,

u srebrnim jezerima nisi video svoj lik...

Objavio ziggy u 01:04 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (4) | Pošalji komentar
Komentari:

Pošalji komentar

Prelepo...necu da kvarim bilo kakvim komentarom..
Poslao Makana u 20:24, 16.4.2009 | Link | |
Ja bih da pokvarim.
Baš si se svojski potrudila: da prozboriš svašta, a ne kažeš ništa.Da, u pravu si...tu nema ni P od poezije, ali ni života.
Više sreće sledeći put.
Poslao mrvica u 21:27, 16.4.2009 | Link | |
Makana, ponekad je no comment - the best comment (zao mi je sto ovo ne umem da prevedem na Srpski, a da ima isto znacenje). Hvala.
Poslao ziggy u 22:00, 17.4.2009 | Link | |
mrvice, zaista bitne stvari u zivotu se ne kazuju, one se osecaju i naslucuju. Reci su samo odjeci tih stvari. Hvala na trudu i vremenu odvojenom da bi se ostavio komentar i lepim zeljama za srecu.
Poslao ziggy u 22:10, 17.4.2009 | Link | |


Pošalji komentar



[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]