Bio jednom jedan samostan u kome je vladala savrsena disciplina. Postovajuci zavjet cutanja nikome nije bilo dozvoljeno da govori. Ali,postojao je jedan izuzetak. Svakih deset godina redovnicima je bilo dozvoljeno da progovore u dvije rijeci. Nakon sto je proveo prvih deset godina u samostanu, jedan redovnik je dosao do predstojnika samostana. 

"Proslo je deset godina", rece predstojnik samostana. " Koje dvije rijeci zelis reci?"

" Krevet...tvrd...", rece redovnik.

" Razumijem", odgovori predstojnik samostana.

Deset godina kasnije redovnik se vratio predstojniku samostana. " Proslo je deset godina", rece predstojnik samostana. " Koje dvije rijeci zelis reci? "

" Hrana...neukusna...", rece redovnik.

" Razumijem", rece predstojnik samostana.

Jos deset godina je proslo i redovnik se ponovo susreo sa predstojnikom samostana koji ga je upitao : " Koje dvije rijeci zelis da kazes?"

" Ja.. odustajem ", rece redovnik.

" Razumijem i zasto", odgovori predstojnik samostana. " Sve sto si god svih ovih godina radio bilo je prigovaranje."