Neki covjek je usao u autobus i sjeo pored covjeka koji je imao samo jednu cipelu.

" Ocigledno je da ste izgubili jednu cipelu."

" Ne, dobri covjece", odgovorio je neznanac, " jednu sam nasao."

Ako je nesto ocigledno, ne mora biti i istinito.

Vikont: " Cesto se pitam kako ste uspjeli da postanete takva."

Markiza: " Nisam imala izbora, zar ne? Ja sam zena. Zene moraju biti daleko sposobnije od muskaraca. Mozete unistiti nas ugled i nase zivote sa svega par odabranih rijeci. I onda, naravno da sam morala izmisliti ne samo sebe...nego i nacine za izlaz o kojima niko prije nije razmisljao. I uspjela sam zato sto sam oduvjek znala da sam rodjena da dominiram vasim polom i osvetim moj.

Kada sam usla u drustvo, bilo mi je samo 15 godina. Znala sam da mi je uloga, na koju sam bila osudjena prvenstveno da cutim i cinim ono sto mi je receno, dala savrsenu priliku da slusam i posmatram. Ne ono sto bi mi ljudi rekli...vec ono sto bi pokusali prikriti. Naucila sam kako da izgledam veselo dok bih ispod stola stipala ruke do bola. Postala sam...majstor obmane. Nisam zudila za zabavom, vec za znanjem. Savjetovala sam se sa najstrozijim moralistima o tome kako se ponasati. Filozofima, da bih znala sta misliti. Cak i romanopiscima, ne bih li otkrila sta sebi mogu dopustiti. Na kraju sam sve to pomjesala u jedno vrlo jednostavno nacelo...pobjedi ili umri."

Vikont : " Vi ste, dakle, nepogrijesivi?"

Markiza: " Ako zelim muskarca, imam ga.Ali,ako zeli da se hvali, otkrice da ne moze. To je cijela prica."

Vikont: " Bila je to i nasa prica?"

Markiza: " Zeljela sam vas i prije nego li sto smo se upoznali. Moje samopostovanje je to zahtijevalo. Kada ste poceli sa udvaranjem,tako sam vas zeljela. To je ujedno bio i jedini put kada je pozuda bila jaca od mene."

" Najnepostenija stvar u zivotu jeste njegov kraj.

Mislim,zivot je tezak. I oduzme ti dosta vremena. I sta dobijes na kraju? Smrt. To je,kao, neki bonus!?! Zato sam uvjeren da je zivotni ciklus okrenut naopacke.

Smrt treba da je na pocetku. Potom ti sljeduje zivot u starackom domu iz koga te izbace ,jer si bio prezdrav. Onda pocnes da radis tako sto priklupljas penziju i vec prvog dana na poslu dobijes zlatni sat. Potom radis cetrdeset godina, dok ne postanes dovoljno mlad za uzivanje u penziji. Pijes puno alkohola, ides sa zurke na zurku i polako se pripremas za srednju skolu.  Onda slijedi osnovna skola, postajes klinac, igras se i nemas nikakve ogovornosti u zivotu.

Potom si malo djete, pa beba, vracas se unutra i devet mjeseci lebdis dok te grije najluksuznije centralno grijanje, kupka, a hrana stize kroz cijevcicu.

I kraj docekas jednim fantasticnim orgazmom!!!

Amin."

Jedan stari Ciroki Indijanac ispricao je svom unuku:

" U ljudima se odvija neprekidna bitka. Tu se stalno bore dva vuka. Jedan je Zlo. To je strah, gnjev, zavist, kajanje, pohlepa, zalost, krivica, ogorcenost, ego, laz, superiornost.

Drugi vuk je Dobro. To je radost, mir, ljubav, nada, istina, dobrota, velikodusnost, istina, samilost i vjera."

" I koji vuk pobijedjuje? ", upita unuk sa ocima koje su sijale od radoznalosti.

Stari Ciroki odgovori : " Onaj koga hranis."

Jednog hladnog zimskog jutra rabin i njegovi ucenici stisnuli su se oko vatre. Jedan ucenik, ponesen ucenjem svog ucitelja, uskliknuo je:

" Tacno znam sta bih radio u ovako ledenom danu ! "

" Sta? ",upitali su ga.

" Bio bih negdje na toplom! A ukoliko to nije moguce, opet bih znao sta."

" Sta?"

" Zaledio bih se."

************************************

Stvarnost koja nas okruzuje ne moze biti prihvacena ili odbacena. Pobjeci od nje isto je sto i pobjeci od sopstvenih nogu. Prihvatiti je isto sto i poljubiti sopstvene usne. Mozemo samo da je posmatramo, shvatimo i ostanemo spokojni.

Kineski seljak i njegov sin od sve imovine imali su samo jednu kobilu. Nekom prilikom kobila im je pobjegla i njihov susjed dosao im je i kazao: " Kakva uzasna stvar, da vam kobila pobjegne."

Seljak je odgovorio: " Ne znam da li je losa ili dobra, takav je zivot."

Sledeceg dana kobila se vratila i sa sobom dovela citav copor divljih konja. Susjedi su se okupili i rekli: "Kakva velika sreca. Tvoja kobila ti je dovela toliko drugih konja. Ti si srecan covjek."

Seljak je odgovorio: " Tesko je reci da li je to dobro ili zlo. To je zivot."

Seljakov sin je htio da ukroti konje i zajahao je jednog. Ali konj ga je zbacio, on je slomio nogu i ostao hrom. Susjedi su rekli seljaku: " Uzasno je to sto ti se desilo. Tvoj sin da ostane hrom."

Seljak je odgovorio: " Ja ne znam da li je to dobro ili zlo. To je zivot."

Uskoro su vojinici dosli u selo i mobilisali za rat sve sposobne mlade ljude i uzeli su susjedovog sina, ali seljakovog nisu, jer je bio hrom. Tada je susjed rekao: " Mozda nikada vise necu vidjeti svog sina. Ali ti si srecan, tvoj sin je postedjen."

A seljak je, naravno, opet odgovorio :" Ja ne znam da li je to dobro ili zlo. To je, jednostavno, zivot."

Bio jednom jedan samostan u kome je vladala savrsena disciplina. Postovajuci zavjet cutanja nikome nije bilo dozvoljeno da govori. Ali,postojao je jedan izuzetak. Svakih deset godina redovnicima je bilo dozvoljeno da progovore u dvije rijeci. Nakon sto je proveo prvih deset godina u samostanu, jedan redovnik je dosao do predstojnika samostana. 

"Proslo je deset godina", rece predstojnik samostana. " Koje dvije rijeci zelis reci?"

" Krevet...tvrd...", rece redovnik.

" Razumijem", odgovori predstojnik samostana.

Deset godina kasnije redovnik se vratio predstojniku samostana. " Proslo je deset godina", rece predstojnik samostana. " Koje dvije rijeci zelis reci? "

" Hrana...neukusna...", rece redovnik.

" Razumijem", rece predstojnik samostana.

Jos deset godina je proslo i redovnik se ponovo susreo sa predstojnikom samostana koji ga je upitao : " Koje dvije rijeci zelis da kazes?"

" Ja.. odustajem ", rece redovnik.

" Razumijem i zasto", odgovori predstojnik samostana. " Sve sto si god svih ovih godina radio bilo je prigovaranje."