Vikont: " Cesto se pitam kako ste uspjeli da postanete takva."

Markiza: " Nisam imala izbora, zar ne? Ja sam zena. Zene moraju biti daleko sposobnije od muskaraca. Mozete unistiti nas ugled i nase zivote sa svega par odabranih rijeci. I onda, naravno da sam morala izmisliti ne samo sebe...nego i nacine za izlaz o kojima niko prije nije razmisljao. I uspjela sam zato sto sam oduvjek znala da sam rodjena da dominiram vasim polom i osvetim moj.

Kada sam usla u drustvo, bilo mi je samo 15 godina. Znala sam da mi je uloga, na koju sam bila osudjena prvenstveno da cutim i cinim ono sto mi je receno, dala savrsenu priliku da slusam i posmatram. Ne ono sto bi mi ljudi rekli...vec ono sto bi pokusali prikriti. Naucila sam kako da izgledam veselo dok bih ispod stola stipala ruke do bola. Postala sam...majstor obmane. Nisam zudila za zabavom, vec za znanjem. Savjetovala sam se sa najstrozijim moralistima o tome kako se ponasati. Filozofima, da bih znala sta misliti. Cak i romanopiscima, ne bih li otkrila sta sebi mogu dopustiti. Na kraju sam sve to pomjesala u jedno vrlo jednostavno nacelo...pobjedi ili umri."

Vikont : " Vi ste, dakle, nepogrijesivi?"

Markiza: " Ako zelim muskarca, imam ga.Ali,ako zeli da se hvali, otkrice da ne moze. To je cijela prica."

Vikont: " Bila je to i nasa prica?"

Markiza: " Zeljela sam vas i prije nego li sto smo se upoznali. Moje samopostovanje je to zahtijevalo. Kada ste poceli sa udvaranjem,tako sam vas zeljela. To je ujedno bio i jedini put kada je pozuda bila jaca od mene."