Tagovana, ali malko drugačije
Tgovana sam na DA pa sam mislila da bi bilo zanimljivo to prenijeti i ovdje. Ovaj put ne pišemo o sebi nego o svom art worku (kako da k vragu to prevedem?! Umjetničkom radu? tako suho zvuči).
1. Objavi slijedeća pravila:
2. Napiši 8 korisnih ili jednostavno zanimljivih činjenica o svom art worku – o onome što objavljuješ na blogu - pisanju proze, poezije, slikanju, fotografiji, crtanju, vezenju, pletenju, kuhanju...
3. Na kraju imenuj nove žrtve.
Pa da počnemo:
1. Trenutno radim najviše sa olovkom, ali moja prva ljubav je ulje na platnu. Prvo platno sam naslikala sa 19 godina. Najljepši i najpametniji mladić na svijetu (sada muž) mi je kupio drveni koferčić sa kvalitetnim talijanskim bojama i kistovima. Ispočetka nisam znala što bih sa tim, a onda sam zgrabila platno, umočila kist u boju i ostalo je povijest.
2. Nikad nisam pohađala nikakvu umjetničku školu, ni tečaj. Budući da živim u turističkom području, prije rata smo bili preplavljeni uličnim slikarima koji su vodili boemski život. Preživljavali su ljeto crtajući portrete preprženim turistima i prodajući pokoji zalazak sunca na platnu. Sve što znam naučila sam od njih. Nije puno, ali i danas se vodim tim smjernicama kad crtam.
3. Najčešći objekt koji sam crtala je bila mačka, samo par linija, brkovi i oči. Najteže što sam ikad nacrtala je kokoš.
4. Ranije sam slikala ženske aktove i sve dame su imale velike grudi. Kad sad naletim na neko od tih remek dijela krepavam od smijeha – sve izgledaju kao Playboyeve zečice.
5. Ne posjedujem ni jedno vkastito platno. Zašto? Jednostavno – čim bi ga naslikala nekome bi se svidjelo i ja bih ga poklonila ili prodala za simboličnu sumu novca.
6. Od rata jedva da sam i takla boje ili olovke. Djeca mala, život težak, ja depresivna. Kome je u tim uvjetima do umjetnosti?
7. Od kada sam na DA svaki dan nešto crtam ili oslikavam. U međuvremenu sam postala član lokalne umjetničke udruge i nadam se da ću uskoro i živjeti od svog rada.
8. Želja mi je raditi sa glinom, trenutno neostvarivo, ali vječna je nada u grudima ljudskim.
Evo, gotovo je . Neću imenovati nikoga, ali su svi koji navrate pozvani na isto.
mahni repicom
repom mrdnuli:
U školi smo jednom crtali dečaka koji kopa, moj je ličio na čika Glišu.
Došao profesor, napravio ta dva poteza, dečak je počeo da kopa...a ja navukla komplekse za ceo život
)Divim se svakome ko ume da slika.... :-)))
Tu negdje pod tačkom dva, među onim uličnim slikarima koji su boemski preživljavali neka davna ljeta, prepoznadoh sebe iz studentskih dana. Ko zna, možda si mi, negdje između Ulcinja i Pule, preko ramena pratila pokrete prstiju na papiru, možda si me nešto pitala ili smo možda izmijenjali poglede. Eto, svijet nije tako velik. Ja se još uvijek profesionalno bavim slikarstvom i fotografijom ali ne živim isključivo od toga, tako da imam slobodu u svojoj kreativnosti. Naravno, to ima lošu stranu u nedostatku vremena i onome što je svojstveno nama crnogocima: lenjost. Danas sam posjetio izložbu slika Mirsada Džombića, jednog mladog sarajevskog slikara, i pri tom sreo dosta prijatelja koji teško preživljavaju na polju umjetnosti. To ih, doduše, pozitivno i negativno podstiče na aktivnost. Meni je, naprotiv, u umjetnosti potrebna apsolutna duhovna sloboda. Ipak, još uvijek se rado sjećam onih davnih ljeta sa mirisom mora, uskih uličica, umazanih prstiju i šuštanja papira ispod krede i uglja.
Toga sam se naravno okanila kada su mi objasnili da to bash i nije lepo..
Zatim su sledele godine kada skoro nishta (sem naravno u shkoli) nisam crtala i kada nisam htela da se bavim umetnoshcu u zivotu, jer sam mislila da bi bilo nepravedno i suvishe bezveze da se bavim nechim shto mi tako lako ide.. Mislila sam da to onda nije fer i eto, zapostavila svoje crtanje, a bavila se raznoraznim shkolskim aktivnostima, jer su mi mnoge ishle od ruke...
A onda sam se u srednjoj nekako sa nostalgijom ponovo setila crtanja..
Ipak, nekako nikada nisam nashla dovoljno vremena za to.. Ponekad mi naidje neka faza pa crtam, crtam, a onda prodju meseci i nishta...
Zato sam reshila da spojim profesiju (rachunarstvo) i umetnost i da eto svoj talenat eksploatishem u photoshopu..
Samo shto sam malo kratkog daha pa nikako da neshto konachno zavrshim.. Al bice valjda uskoro..
I raspisah se ja..
))
A samo sam htela reci da izuzetno zavidim boemima koji zive tako lepim zivotom.....
medjutim ja sam daltonista :-( tako da je to bilo besmisleno...
Inace lijepo je crtati i radovi su ti lijepi...
Izmenio rosethorn dana 13/1/2008 u 16:44
Ja nemam pojma,a li volim fotografiju i tako
nalazim mesto da se nekako iskažem.
