mama i mačak

Ja razumijem Amerikance, koji nastoje njegovati tradiciju najstarijih obitelji na kontinentu. Razumijem i Engleze, koji čuvaju svaki, najčešće nezakoniti tračak kraljevske krvi, bilo da su Tudori, Winsdori, Yorkovi ili McCloudi. Ali evo ne razumijem ovo (pročitajte kod Rex-a) našega jada od naroda. Sad treba dokazati koliko ti je stara obiteljska loza i po mogućnosti što čistija (nije čudo da smo svi ćaknuti, ako je od one šake barbara sa sjevera iz stoljeća sedmog pa do danas očuvana čista krv).

Išla sam ja jednom crtati svoje obiteljsko stablo i izgubila se u pustim granama, nakon što sam pošteno izmrcvarila seoskog župnika, drhtava starca požutjelih noklata od duhana i rastjerala bube sa nečitljivih crkvenih kronika punih prašine. Nimalo me nije smetala činjenica da su mi i pradjed i prabaka posvojeni, pa čim su spolno sazreli i vjenčani, da se ne bi raskućila obiteljska imovina; dvije ledine prepune kamenja na kojima se za život borilo kržljavo povrće, maslinik i nahereni kućerak ispod goleme stijene, ozbiljne prijetnje do današnjih dana da se surga i prignječi ukućane kao žohare.

To je samo majčina strana obitelji, opet po majci. Očevu nisam pomnije istraživala isprepadana u startu šarenilom raznoraznih karaktera sklonih kriminalu, ilegalnim obavljanjem pobačaja, kocki i bogzna kakvim još porocima. Da sam zašla dublje u povijest vjerojatno bi te crne slutnje potvrdila hajdučija i vješala.

No gledajući sve moderniju povijest našega naroda, koji je recimo izgubljeno izraelsko pleme, zahvaljujući utvrđenoj lokaciji Troje malo smo i starogrčki. Bosanske pramide ukazuju da oni potječu od Azteka, pa mi ne možemo biti drugo do Maje, ili Atlantiđani koji su u zadnji čas iz Atlantika , preko čitava Sredozemlja doplivali na Pelješac.

Stoga dolazim do razumnog zaključka, osobito ako uzmemo u obzir moju bolesnu sklonost beskonačnu pisanju bez konkretnog cilja, da potječem izravno od Homera ili pak od Mojsija koji je ispisao pola Biblije.

Šalom.