
Vagina, inkrimisani pojam o kojem se otvoreno ne priča, zapostavljena, zloupotrebljena, zlostavljana i najčešće predstavljena u negativnom kontekstu, u svetu kojim vladaju muški principi, dobila je napokon pažnju koju zavređuje; rehabilitovana je u punom svetlu i postavljena na pijedestal ne samo umetničke scene, već i suštinskih vrednosti života.
Vaginini monolozi
Internacionalni praznik Vaginin dan (V-Day), Beograd je dostojno svetske metropole obeležio kampanjom Dok nasilje ne prestane, u organizaciji regionalnog V-trougla beogradskog Anti-trafiking centra (ATC), sarajevske Fondacije Cure i zagrebačkog Centra za ženske studije. Realizaciju beogradske predstave i kampanju ATC-a podržali su grad Beograd - Agencija za saradnju sa nevladinim organizacijama i evropsku harmonizaciju, Atelje 212, Ministarstvo inostranih poslova Kraljevine Norveške, CARE NWB u Srbiji, kompanije My Brand Doctor, Keprom, LUSH, Minaqua, ICPS, a medijski partneri bili su RTV Studio B, RTV B92, Vodič Trip, Radio 3, časopisi Gracia i Lisa.
V-dan, pokret i zajednicu odlučnu da zaustavi nasilje nad ženama i devojčicama je pre deset godina pokrenula Iv Ensler (Eve Ensler), autorka knjige "Vaginini monolozi" (Vagina Monologues). Ovogodišnji jubilej u Beogradu obeležila je kampanja ATC-a za borbu protiv nasilja nad ženama i decom, kao i predstava u režiji Anje Suše . "Vaginine monologe" su pred prepunom salom Ateljea 212, 29. marta izvele umetnice i javne ličnosti koje su zdušno podržale borbu za žensku ravnopravnost u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu.
Uoči početka predstave, publiku je na proscenijumu dočekao nepregledan niz ženske obuće svih boja, oblika i veličina, kao metafora anatomske različitosti i raznorodnosti ženskog polnog organa, vaginine upotrebne vrednosti u različitim prilikama, vremenima i situacijama, ali i njene neophodnosti. Izvođačice su na scenu izašle bose i uoči nastupa, izabirale par obuće koji im najviše odgovara. Pogodak u metu! Performans u performansu!
U predstavu nas je uveo naizmenični plesni nastup Dalije Aćin i Ane Ignjatović «Peep Sorrow», kojim su dočarale dihotomnu prirodu vagine - njenu suptilnu, pitomu, povredivu stranu, naspram divlje, neobuzdane neuništivosti. Zatim su se za stalkom za note kao za govornicom, sa različitim pričama, monolozima, smenjivale naše briljantne umetnice. Kao najbolje aktivistkinje i predstavnice rodnog diskursa, stale su u odbranu svih žena na planeti i zaštitu sopstvene/njihove/naše seksualnosti kao osnovnog prava i slobode da svojim telom raspolažemo kako mi odlučimo, a ne kako određuju drugi.
Intimistička proza kroz prizmu sopstvene vagine je koliko dirljiva, toliko i duhovita.. Sudbine su razne, a teme nepresušne. Scenom je dominirala Vagina s velikim «V». Svaka performerka bila je posebna i ubedljiva u predstavljanju te dominacije i sve su dobile buran aplauz.

Doajenke Vagininih monologa su Mirjana Karanović, Cvijeta Mesić, Ana Sofrenović, Mirjana Bobić Mojsilović, Luna Lu i Duška Jovanić iz Beograda, kao i harizmatične gošće iz regiona Sanja Vejnović i Maja Posavec iz Zagreba, i Nensi Abel Saki iz Sarajeva. Praznik za oči, dušu i sve vagine.
Multimedijalnost izvedbe pečatirana je snažnom porukom video rada Milice Tomić «Ja sam Milica Tomić», koji razbija nametnute okvire ličnog i kolektivističkog. Rane koje se otvaraju na njenom telu svaki put kad izgovori svoje ime i nacionalnost na drugom jeziku, pokazuju da kod svih žena na svetu, osim vagine, postoji još mnogo toga zajedničkog – pretrpljena patnja, stradanje, žrtva, zlostavljanje, gubitak, stid... Zajednička je i rešenost da se afirmiše žensko pitanje i tako izleče ili bar ublaže ožiljci od patnji. Ponosan stav i nepromenljiv izraz lica, s telom koje krvari, hrabri i uliva nadu.

Anja Djorđević je izvedbom dela triptiha «Oglasi», komponovanog za pozorišni komad «Opera je ženskog roda», svojim glasom razoružala i poslednje skeptično, zaključano srce u sali Ateljea 212.
Predstava u čast Vagine upotpunjena je radovima velikih umetnica, koji su se smenjiivali na video bimu između monologa. Fotografije, slike, crteži i instalacije Marine Abramović, Sindi Šerman, Trejsi Emin, Luiz Buržoa, Tanje Ostojić, Fride Kalo i drugih, uputile su jake i otrežnjujuće poruke publici. U brzini kojom su se smenjivali, neki od tih radova delovali su kao cvetne latice s trešnjinog drveta razvejane po vrtu prolećnim lahorom, a drugi su kao udarci vojničkom čizmom u stomak, oduzimali dah i bacali u nokdaun.

Sinergičkom snagom svog postojanja i osobenosti, Njeno Visočanstvo Vagina – ogoljena ženska priroda, iz ženske pozicije, u ženskoj organizaciji, naraciji i izvedbi, potvrđuje sopstveni značaj, s aspekta koji nas uvodi u mnogo bolji, miroljubiviji i osećajniji svet. Prostor protkan istovremeno i potresnim i duhovitim ispovestima, suzama i smehom, patnjom i lepotom. Vagina simbolizuje žensku dušu, psihologiju, energiju i stvaralaštvo. Vagina je progovorila univerzalnim jezikom.
U odbranu vagine
Ako u našem bližem i daljem okruženju postoje žene, bake, devojčice nad kojima je izvršeno nasilje - fizičko, socijalno, porodično, ekonomsko ili psihološko, dužne smo da na to ukažemo, da se solidarišemo, borimo i ne posustajemo. Dužne smo i da sprečimo novo nasilje i da lečimo ožiljke na duši zlostavljanih.
Antitrafiking centar, u svojoj viziji Vagine, jasno zahteva promenu položaja žene u društvu i poručuje nam da će, kada prestane nasilje nad ženama i devojkama, biti dopušteno:
- da se rode u Kini, Indiji i Koreji
- da plivaju u Iranu
- da sigurno spavaju u svojim domovima u Americi, Evropi i Aziji
- da jedu sladoled u Avganistanu
- da sačuvaju svoje klitorise u Africi i Aziji
- da nose farmerke u Italiji
- da glasaju u Kuvajtu
- da noću šetaju parkovima u Americi
- da otvoreno flertuju u Jordanu
- da budu sigurne na zabavama u univerzitetskim kampovima
- da se igraju (igračkama) i ne budu prodate kao igračke u Aziji, Americi i Evropi
- da voze automobile u Saudijskoj Arabiji
- da nose pantalone u Svazilendu
- da slobodno pešače kući vraćajući se s posla u Huarezu
- da uživaju u seksu
- da slave svoje želje
- da vole svoja tela
- da upravljaju svetom
Vizija Kosmogine, podrazumeva i:
1. da Skupština Srbije donese Zakon o zaštiti lika i dela Njenog Veličanstva Vagine
2. da u crkvenim kalendarima 14. februar (ili 8. mart) bude označen crvenim slovom kao Dan Svete Pičke ili Picindan
3. da prolećni mesec u kojem se obeležava međunarodni praznik 8. mart - Dan žena, bude nazvan MARTA, kao jedini mesec ženskog roda u godini
4. da sledeći Vaginini monolozi budu organizovani na Marakani, uz vatromet i prisustvo predstavnika vlasti.
p.s.
Izveštavam one koji nisu bili na koktelu posle predstave u foajeu Ateljea, da je wiskey tekao potocima i demantujem glasine zlonamernih muških izvora da «fine žene ne piju, ne znaju da piju, ne podnose alkohol i padaju posle dve čašice».
Izveštačica sa lica mesta i autorka fotografija
Kosmogina

Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (48) | Pošalji komentar
