ŠAH MAT PUŠENJE
- Ma ne znam šta da radim, ovaj moj je nadrkan ceo dan! Jebe me u mozak, dupe mi pomera! Ako misliš da možeš nešto da učiniš, dođi po mene oko 8. Sjebana sam!
Tiho je govorila telefonom moja prijateljica Tamara, što me je baš pogodilo, jer su mi upravo javili da sam na spisku gostiju + 1, za džez svirku u Bitef art kafeu to veče, a znam da se na to ložila još od prošle nedelje.
- Odobrovoljićemo ga mila, ne brini, dolazim! - rekla sam.
Namontirala sam se najbolje što mogu i stavila najbolji parfem, koji na sve mužjake deluje podjednako razoružavajuće i pogubno.
Kada sam se u njihovom domu obrela nešto iza 8 h, zatekla sam ih u standardnom hejtovanju. Tamarin muž Dario je bio u dnevnoj sobi ispred TVa, dok se ona u kuhinji bezvoljno hrvala sa gomilom neopranog suđa, trpajući ga u mašinu na pranje.
Najnormalnije sam zasela kod njega u sobu, a ne u kuhinju, i odmah započela neusiljenu konverzaciju.
- Gde si frajeru, nisam te odavno videla? Nešto si zamišljen? Ne potresaju te valjda krah svetske berze i bankarska dubioza? Kako kod tebe u banci? Frčno, a?
Pokrenut na razgovor, Dario je spontano razvezao viziju globalne finansijske krize, odbranu pozicije banke u kojoj je zaposlen, kolebanje valute... a pošto je naš razgovor dobijao na dinamičnosti, dok je Tamara i dalje čangrljala sudovima u kuhinji, ponudio me je pićem i ustao da nam natoči po viski. Nije doneo tri nego dve čaše, a ja sam na to lepršavo odskakutala do nje u kuhinju, uzela led i još jednu čašu, i rekla joj što glasnije – «čeka te viski u sobi, 'ajde zajebi više te sudove i počni da se spremaš!» i dotrčkala nazad, da bih se što pre posvetila našem mrzovoljnom bankaru.
Pili smo već drugo piće kad se Tamara pojavila na vratima sobe i sa osmehom na usnama, glumeći prekor rekla: «Hoću i ja svoje piće bezdušnici?», i pridružila nam se na par minuta, uz par gutljajčića, a onda poletno odjurila u kupatilo pod tuš.
Ubeđena da Dario nije imun na moju koketeriju, slušala sam ga s punom pažnjom, netremice, trepćući trepavicama premazanim teškim slojem maskare, dok smo uz vesti na B92 rezimirali bankarski kolaps Islanda, veliku potražnju i rekordnu čitanost Marksovog Kapitala, izlaz iz državnih dugova i kredita, kamatne stope, štednju i osiguranje...
Kad sam kod trećeg viskija naivno izjavila da sam presrećna što nemam nikakav bankovni račun, niti kartice, niti akcije, niti bilo kakve investicije, zadivljeno me je pogledao i rekao:
- Bravo! Baš si srećnica! I moja žena je isto tako bezbrižna, ali zato mi konji, vaši muževi, imamo glavobolje duplo i za vas koje ih nemate. Vi znate samo da troškarite i šetkate se po kulturnim događajima, a mi crnčimo po ceo dan, plaćamo račune, otplaćujemo kredite, uveče smo isceđeni ko krpe, ni za krivi kurac nismo, ko što i sama možeš da zaključiš iz priloženog... Za razliku od vas, poletnih kulturološkinja i feminističkih aktivistkinja....da se ne bih izrazio grublje...»
Pala sam sa stolice od smeha. Tim pre što je za sve rečeno bio u pravu, no dala sam sebi malo fore da osmislim povratnu.
Klekla sam na kolena:
- O ti presvetli mučeniče u kandžama svoje beskrupulozne supruge, tužna žrtvo ekonomske nepravde i loše politike, kako ne dati potvrdu rečima tvojim! Kao da ta bolna istina nije sasvim vidljiva i opipljiva. Nego hajde budi frajer do kraja, ubaci se u prnje i kreni s nama na džez, da vidiš kako je uz minimalan trud kulturno bogaćenje u skladu sa duhovnim rastom i napretkom, što je naš prioritet. Živni malo, otkravi se, razmrdaj išijalgikus, da te pritisnemo u gužvi između naših oblih guzova... preznojićemo te i rastrešćemo te... dok nam Bred Mejson zvucima svoje trube struji kroz kičmenu moždinu, golica nam čula i gmiže ispod kože...
Na šta se sad i on prosuo od smeha i nekoliko puta ponovio «šta? ko? Bred the Who? Mejson?»
Tamara se pojavila iz kupatila doterana, kao preporođena. Odmah se latila svoje čaše viskija, i znatiželjno pitala čemu se tako slatko smejemo.
- Ogovaramo tebe, ništa specijalno! – rekoh - baš sam se sa ovim divnim čovekom - tvojim mužem, pitala kako bi ti sad reagovala da si izašla iz kupatila i zatekla nas na gomili, kako se krešemo ovde na kauču u dnevnoj sobi? Kakav bi ti bio izraz lica i koja rekacija nad tom nesvakidašnjom scenom?
- Samo vi izvolite dečico, - rekla je Tamara nehajno, – imate vremena dok se ne našminkam i završim spremanje. Ako bi to njega učinilo srećnim, slažem se. Ja volim da moj muž bude srećan i da jebe šta god poželi. Pa i tebe, ako treba. Nemam ništa protiv! Meni je tolerancija jača strana, za razliku od njega...
Dariove oči su već bile zamagljene, osmeh na licu vragolast, a obrazi i uši neprirodno ljubičasti. Bio je već polupečen.
Napalio se i na samu pomisao, ideju.
Odmah se izjasnio da možemo da mu radimo šta god želimo, da se neće protiviti ničemu, i da otpočnemo sa skidanjem, jedna pa druga, ili obe zajedno, da mu je svejedno i da je spreman na sve.
- Aaa nećemo tako mico maco! - rekla je odlučno Tamara. – Nećeš ti nama da propisuješ šta Mi treba da radimo, nego ćemo da radimo ono što Mi želimo, a ne što Ti želiš. Jedino tako. Naša je igra, naša su i pravila, jer smo nas dve ovde glavne, a ne ti. Ti si u našem programu, a ne mi u tvom.
Što sam zdušno podržala s odobravanjem, pošto je naprečac postalo vrlo zanimljivo.
- Važi, važi, pristajem na sve... – poslušno je zacvileo Dario.
Bio je zavaljen na kauču, relaksiran i u punoj erekciji, dok mu je Tamara polako otkopčavala šlic pantalona. Sedela sam na stolici napeto nakostrešena, pušila cigaretu i pitala se kakav mu je i koliki. Wow! Znam ga tolike godine, ali sad mu prvi put vidim đoku, pa još pri tom nabreklog do prsnuća.
Tamara mu je drkala pitona pažljivo i sporo, a onda je teatralno počela da mi ga predstavlja kao retku nezasitu zver, uvek spremnu na seks i trpanje bez predumišljanja, sa jednim fenomenalnim, tajnim kvalitetom, koji je vrlo uočljiv - na šta sam se ja zainteresovano upiljila u njegov kurac kao da je neko novo svetsko čudo.
- Zar ne vidiš da je Dariov kurac obrezan? – rekla je značajno.
- Wha-wh-wh-whattt?! For Gods Sake? Skočila sam na noge i smesta mu se približila sasvim blizu, da bih ga što bolje osmotrila. Tamara je za kratko prekinula drkanje radi prezentacije. Bila sam zatečena.
Stvarno izuzetan primerak! Blistav, snažan, veličanstven. Bez ikakvih suvišnih detalja. Ogoljen. Gladak. Crvena, tvrda žila sa usijanom pečurkom na vrhu. Na šta sam morala da reagujem:
- Neverovatno! Pa ja tek sad shvatam tu blagodat i tu sreću. Ne samo što mu je kurac obrezan i veličanstven, nego su mu i jaja moćna. Ček malo da opipam, da zagrejem ruke.
Maznula sam ga za jaja nestašnim prstima, sa obe šake, dok mu je ona i dalje drkala.
- Očarana sam. Kakav superiorni đoka, i ta predivna bizonska muda... a kladim se i da lepo miriše... što mogu odmah proverim.
Prinela sam lice i njuškala mu kurac nozdrvama i usnama, ispitivački, bez žurbe, a ona mu je i dalje drkala.
Uzdisale smo u glas i dahtale snažno, kao u najluđoj porno parodiji, a on je oči držao zatvorenim, i disao teško, nemoćan da se odupre, kao paralisan.
- Ne samo da ovaj predivni obrezani kurac moćno izgleda i miriše, nego sam ubeđena kako je vrlo ukusan, pa ću malo i da ga probam... mmm...
Obujmila sam ga čvrsto usnama, i saterala mu glavić par puta, duboko u svoje grlo, do grkljana... i dalje mu masirajući jaja. Kad je potom ubrzala pokret ruke, stisnula sam mu iritirani rub glavića između jezika i nepca vrlo proračunato... da bi on već u sledećem trenutku pustio hroptavi krik, kao najavu svršavanja, a ja brzo trgla glavu unazad. Sperma je nekontrolisano štrcnula u tri jaka mlaza, koje je Tamara mahinalno usmerila iznad njegove glave, tako da se stvorila sluzava slivajuća beličasta fleka na zidu iznad kauča, kao posledica praska...
Blenula sam kao hipnotisana u nju, sa bezazlenim, neinteligentnim osmehom, presrećna što ni jedna jedina čestica nije otišla u mom pravcu.
Dario je ležao i dalje, otkopčanog šlica, smiren, kao bubica.
Vratila sam se svojoj stolici i svojoj čašici viskija, kao da se baš ništa nije desilo – i odmah saprala grlo.
Tamara je ustala i ostavila Daria onako raspojasanog, obeućenog, ali egzaltiranog. Uzela je svoj mantil sa čiviluka, a ja sam ustala i uzela svoju jaknu.
- Kasnimo na svirku. Budi nam spokojan, pa sledeći put... možda proširimo repertoar! – dobacila sam u njegovom pravcu ležerno.
A Tamara, nikad lepša i nikad samouverenija, pre nego što je izašla kroz vrata, dobacila je onako, više prijateljski nego strogo:
- Zašto si se ukočio, da li ti je dobro? Hajde ljubavi, ćaos, i nemoj da me ta ljiga dočeka na zidu kad se vratim. Krpu u ruke odmah! To je tvoje maslo.
Izletele smo napolje kao furije.
Dok smo hodale ulicom, smejale smo se kao lude.
Kad mi je pokazala par fotki koje je napravila mobilnim telefonom, što ni u snu ne bih predpostavila, odlepila sam.
Nadrkani kralj ne može da ima baš ni najmanje šanse protiv dve ujedinjene dame...pa da mu je još toliki.
Nenadjebive smo.

Fotografija preuzeta iz filma WR: Misterije organizma (1971.) Dusana Makavejeva, na linku
https://www.blogoye.me/a620/42203/Dusan+Makavejev-WR%3AMisterije+Organizma(1971)%5BDVD-rip%5D.html
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (61) | Pošalji komentar
