Miris
Oduvek sam voleo da mirišem tuđu kosu.Sećam se, bio sam baš klinac, kad sam čekao da deda ustane da bih pomirisao njegov jastuk.Specifičan miris, uživao sam u njemu.Prepoznavao sam ga. Onda sam imao običaj da se igram tetkinom kosom , vrteći pramen po sat vremena, uz povremeni udisaj tog pramička.Golicao sam sebe po nosu, pravio sebi brkove. Kakva je to uživancija bila. Sad, dok hranim sinka, držim nos priljubljen uz njegovu glavu i mirišem, mirišem, ili se prišunjam dragoj i počnem joj vrteti pramičak, uz neizbežni golicaj po nosu. Onda, raspustim svoju kosu i vrtim , praveći krugove, kao ventilator.
Komentari:
i sad uživaš
Naravno.
Da,pravo je uzivanje
kosa koju volim
1.vučja
2.nemasna
3.da nije moja
1.vučja
2.nemasna
3.da nije moja
bebe najljepše mirišu
...kada to tako lepo napises, shvatam da sam i sama pimecivala miris i strukturu kose dragih osoba... I naravno svoje...I ja volim kosu... Moja je bas, bas dugacka i njom se cesto igram...
Bebeca je naravno najlepsa...
Bebeca je naravno najlepsa...
