
Godišnjica revolucije. Taj dan, odnosno tu noć, sam proveo u rovu, na kiši, pod punom ratnom opremom, pazeći da neko ne dođe u nedođiju kraj Bora, i “ne napadne magacine”. Sutradan sam bio u pripravnosti, jer je javljeno da Cobe treba da ide u sklonište na Crnom vrhu, deo jedinice je otišao da mu “pruža podršku”, ali nisu bili potrebni, pa su ih specijalci vratili. Gledao sam na tv-u prenos “bager” revolucije, bageristu Džoa, ispaljivanje suzavca, demoliranje i paljenje skupštine i krađu inventara. “Napravili smo veliki pomak”, tvrde, a što se mene tiče nisu se mrdnuli sa mrtve tačke. Ja i dalje preživljavam u Srbiji, ja i dalje nemam finansijskih sredstava da putujem i vidim nešto ni u Srbiji, a ni van granica. Cobetove strukture su ostale u vlasti, samo na drugom mestu, mafijašima se nije oduzela imovina, samo je legalizovana, pravni sistem je smejurija, svakodnevno busanje u vezi Kosova služi da skrene pažnju javnosti sa egzistencijalnih problema. 7 godina i ništa. Duplo golo.
Веровао сам и ја, имао исте идеале, али време је показало да смо и ти и ја погрешили.
Ја можда мало више, јер сам то поподне и вече био у граду, у маси, "славио".
Данас се само питам, шта?
mrzim kada me pljuju bez razloga...
ps. jedan deo narucen. cekam da stigne.
drugi deo, sutra.
