
Ustopiram danas ženu kad sam išao na posao. Bilo mi je čudno što mi je stala, pošto u dosadašnjoj karijeri stopiranja, stala mi je još samo jedna žena i to samo zato jer sam je podsetio na njenu pokojnu ćerku koja je isto tako stopirala sa rancem na leđima, a bejaše ujedno to i prvi put da je nekom stala. Ova danas stanuje u okolini, pa me je možda i viđala. Sigurno nisam delovao kao manijak sa tašnom preko ramena. Elem, pitam je svraća li u grad, ona odgovori potvrdno i reče mi čak i zbog koje nebuloze mora da ide u opštinu. Pazite sad ovo, vrhunac gluposti naše administracije: traže joj da donese potvrdu da joj je muž služio vojsku, a čovek umro. Ne vredi što je donela dokaz da je čovek umro. Kao da će im mrtvaci ići u vojsku i služiti državi. I kome treba takav debilni podatak, nekoj statističkoj službi, još jedan u hrpi bespotrebnih papira koji će skupljati prašinu i biti hrana za pacove. Još jedno maltretiranje rodbine zarad naših debilnih zakona, koji ne znaju kad da stave tačku, i kad je gotovo.

Dzoova pisarnica
Nije im lako, ali.. čujem ja pre neki dan da im je najveća muka propisano odevanje i ,čuj, naredjenje da se smeškaju klijentima, sve ostalo im valjda ide u rok službe
