Kako je mocna stvar taj Facebook,sad kad je postao moderan.
Nasao je moj sin nasu porodicu iz Skoplja koju ja dugo nisam videla,povremeno se cujemo.
Skoro da mi svi bliski rodjaci tamo zive,sticajem okolnosti,uglavnom ruznih i bolnih propustila sam mnoge vazne dogadjaje u njihovim zivotima i oni u mom.Vencanja,radjanja dece...
Preko Facebooka moj sin je sa njima stupio u kontakt juce,ja danas,i opet kao da se nismo ni na trenutak rastali.Fotografije su tu,oni malo stariji,mala decica,ista interesovanja.Gen Kondratenko u kome je zapisano da osoba ima gricnuto uvo...tu je.I Strahinja ima gricnuto uvo,to nas je i povelo u potragu..sina i mene.
Kada me je prvi put videla svekrva mog brata od strica,rekla je da je to cudo nevidjeno da ja i brat vise licimo,nego on i njegov rodjeni brat..desava se to...i ja vise licim na tetku nego na pokojnu majku.
Brat je clan kluba obozavaoca Ricarda Dokinsa,ja sam sa osamnest godina njegovu knjigu "Sebicni gen" smatrala biblijom.Oni skijaju,rolerisu,mogla bih da redjam u nedogled.
Anegdota ima da pisem do sutra,ali necu...poneo me neki elan i radost posle dva meseca,kao da mi se nesto jako lepo i bitno dogodilo.
Srecu ipak cine male stvari.
