19/6/2008
Da li je in biti bloger?
Čitajući postove i komentare dolazim do zaključka da je in biti bloger.
Tu ljudi vode neki virtuelni život koji žele,a nemaju ga.
Nisam baš najbolje shvatila ,ali ovo je slika koja je meni ostala u glavi,posle pročitanog posta.Možda ona nema veze sa istinom,ali moguće je da se desi.
Neko strašno usamljen i tužan,odbačen od svih,uraste u domu za nezbrinutu decu,tzamo sad ima kompjutera,dele sponzori i kapom i šakom.
Dete nesrećno,počinje da živi u svom virtuelnom svetu,gde ima prebogate roditelje,nosi brendiranu garderobu,vozi motor,najnoviju "Bubu",Ford Ka,i živi život iz španskih serija.
Te svoje,špansko serijske,zaplete,želi da podeli sa svetom.
Sa nama.
Rugoba,prazna,glupa,nesposobna,neinventivna,je strašan dasa,koji ne zna šta će sa svim tim devojkama koje ga progone.I tako dalje i tako dalje.
Nije to loše,zdravstveno,ispoljiti šizoidnu stranu svoje ličnosti na blogu i ostati mentalno zdrav,ali i dalje nesrećan.
Da li blog tome treba da služi?
Ne znam ja sam slučajno došla ovde prošlog proleća kad sam imala strašnu alergiju na sunce(imam je i sad,ali imam i zaštitna sredstva) i počela tako da ubijam slobodno vreme.
Zaista ne znam čemu blog treba da služi,i dalje,ali vidim da to svako tumači na svoj način,i u skladu sa tim nastaju postovi.
Pa ako nemaju neku ekstra vrednost,zdravo je pisati ih.
Objavio Daka u 21:31 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (20) | Pošalji komentar