iznenada
praznina se tvojih riječi
u mene useli
i tada
ponese me neki loš
osjećaj nemoći
poput vjetra
noseći me
kao bjelinu neispisana
lista papira
tvojom ulicom
breze me pokušavaju
zadržati
isto tako bijelom korom
izrezanom oštrim predmetima
nagrđenom urezanim imenima
nekih davnih ljubavi
i ništa osim tvojih riječi
ne bi ispunilo moje redove
toplinom
i ja ostajem prazninom
a željela sam biti pismo
Elfrida Matuč-Mahulja/Krk
