nekako mi se ne pišu

stihovi o ljubavi

dok mi depresija

sjedi u prozoru (poput djevojke s lutnjom)

u obliku sivih oblaka...

Ali ipak

reci mi

da li ti je itko ikada

rasprostr'o postelju

na tjemenu

poput mene

malo sam radoznala...

naselio misli

poput Slavena u odavno prohujalom

stoljeću

kad su s Alana ugledali more

rekla sam

to je mjesto za mene

još ću malo plivati

do onog tla od kamena

s kojeg dopire miris kadulje

ovdje visoko, do vrhova Velebita

pa ti reci

jesu li ovo stihovi o ljubavi

dok depresija igra

šah na mome balkonu

s olovnim vojnicima

koji s neba padaju

umjesto zvijezda

koje su nam obećali...

                 Elfrida Matuč-Mahulja/Krk