11/6/2006
SLUTIM TE

Slutim te
obasjanog mjesečevom
svjetlošću
dok šutiš
zagledan u žar cigarete
koja nestaje...
i razmišljaš
o slučajnostima
i sudbini...

Slutim te
dok prstima prolaziš
kroz kosu
tražeći objašnjenja
za sva pitanja
koja u sebi nosiš...
ali nikoga nema
da te sasluša
niti odgovori...

Slutim žar
koji nestaje pod
cipelom
još jedna je cigareta
ugašena...
a da gotovo nije ni
popušena
našla se među tvojim
prstima tek tako

da popuni prazninu
koju bi moji prsti popunili
u nekom drugom sada
koje možda negdje i postoji
samo mi to ne znamo...
nikada nećemo znati.

 

Elfrida Matuč-Mahulja/Krk



Objavio Ida u 19:25 | kategorija: POEZIJA
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (4) | Pošalji komentar

Komentari:

Pošalji komentar

Slutis ono sto znas, da ne znas...
Poslao Lady u 20:13, 11/6/2006 | Link | |
slutnje se obično.... obistinjuju
Poslao zangrad u 20:23, 11/6/2006 | Link | |
metafizika... uh!
Poslao poglavica u 08:22, 12/6/2006 | Link | |
praznina, koju bi mogli/trebali popuniti nečiji prsti... eh, kako istinito (((:
Poslao Wall u 14:27, 12/6/2006 | Link | |


Pošalji komentar

<< Sledeca strana | Home | Prethodna strana >>