lagala bih kad bi rekla

da ne volim buđenje u šest

balkonsku prvu jutarnju kavu

misli podijeljene s otokom na obzoru

osmijeh razmijenjen sa svitanjem

na odlasku

rađanje sunca na istoku...

i još bih lagala tvrdeći da mi je

jedna kava dovoljna

i da sam pogasila dovoljno ćikova

za ovo jutro

u pepeljaru tamno plave boje

- ništa nije tako plavo

(osim nekadašnjih tablica na

policijskom vozilu),  

kao ta moja pepeljara

za jutarnje ostatke

smeća za oralnu upotrebu

i fikciju uživanja...

lagala bih kada bih rekla

da je samozavaravanje

bilo uspješno

i da sam napunila baterije

za današnje radne pobjede

koje me tek očekuju

raširenih ruku

(i wc školjka zna se prijateljski

nasmiješiti - subotom)

samo ti, čini mi se,

u cijeloj ovoj

jutarnjoj romansi

nekako odudaraš

kao pogrešno pritisnuta

crna tipka na klaviru

od čijeg zvuka mi se diže

svaka vlas na glavi...

i lagala bih kad bih rekla

da ne znam

da nećeš voljeti

ovu moju pjesmu

ona je refleks na podražaje

koji obično izostanu

onda kad ih trebam.

                     Elfrida Matuč-Mahulja/Krk