ulica kojom smo nekad prolazili

krišom se držeći za ruke

i danas miriše na jasmin...

isto je uska i iste su stare po njoj rupe

moje je stopalo nešto malo veće

pa u njih više ne upada

i nema više znatiželjnih pogleda

skrivenih iza škura, ali ih osjetiš

davno su već ugasli

škura zamijenila je plastika

s roletnama...

smiješno je stari moj

kako smo sve izvrnuli naopako

s vremenom

izmišljamo tradiciju iz nepostojeće

povijesti, na nju se pozivamo

a onu što nas preklinje nju brišemo

s lica zemlje i iz sjećanja

u ime novog vremena

suicidalnog karaktera

i puno suludog "stajlinga"

uz miris jasmina...

i blagoslov tamjana.

                  Elfrida Matuč-Mahulja/Krk