Uobičavao bi svoga maloga nazivati pitonom... Bože; što sam mu se znala smijati! Tragikomično je bilo gledati ga kako, nakon seksanja sjedi na rubu kreveta i igra se smežuranim ćevapčićem zvanim "piton"...
Svejedno, voljela sam ga. Da, i njega i njegova pitona.
Nekako smo se fino nadopunjavali. Ili smo možda samo znali pronaći ono najbolje jedno u drugom. Ne znam. Ne mogu ništa sa sigurnošću tvrditi.
Osim da je tu svakako bilo kemije i kemijanja... Voljela sam njegov miris. I okus. Da i njegov i pitonov...
Kao i svako muško stvorenje, pretvarao se da zna sve o ženama (dakle i o meni). Vjerojatno je želio ostaviti jak dojam.
Da je pak išta znao o ženama (a samim time i o meni) znao bi i da mu je to pretvaranje bilo sasvim suvišno. Nepotrebno.
Dojam ostaviš. Ili ne ostaviš. Spontano.
I predavanje u krevetu (onda kad bi od pitona nastao ćevapčić) o tome kako je muškarcima silno potrebna Viagra, jer žene počnu uživati u seksu tek nakon četrdesete; a oni upravo tada počnu lagano gubiti spolnu moć... ehhhhhhhh... Znaš ono kada se okreneš na bok, gledaš ga smiješeći se glave oslonjene na svoj dlan... On priča... priča li ga priča, i uživa u svojoj pameti zato jer ga gledaš, sa smješkom i šutiš... Kad bi znao! Kad bi znao da ti zapravo promatraš njegove usne, vrat, miluješ pogledom prsa, uške i mislima si tristoosamdeset svjetlosnih godina daleko od njegove priče, koju zapravu uopće ne čuješ... isključila si onaj centar za sluh...
Ti uživaš u njemu ( i ja naravno). Ne u seksu. Žena uživa u svom partneru. Kada uživa u njemu onda uživa u svemu što se njega tiče (pa i u seksu). Onda uživa i u onom ćevapčiću kojega on naziva pitonom... Žena uživa u kompletu. Ili ne uživa uopće.
Obećao mi je da će o ovome razmisliti...
Zato se više ne budimo zajedno. On, ja i piton.
Elfrida Matuč-Mahulja/Krk
