večeras ću ti napisati pjesmu
jer mi nešto govori
da to očekuješ
neću sjesti za stol i dohvatiti
naliv-pero
leći ću na krevet
uroniti u svježu posteljinu
plave boje
i među cvjetovima kojima
je prošarana
potražiti tebe...
večeras ću ti napisati pjesmu
jer mi nešto govori
da si tužan
iz ne bogzna kakvog razloga
no tužan... onako, pokislo
do gole kože
pa i kroz nju, do ošita
i još dublje
večeras ti pišem pjesmu
kako bi znao da osjećam
svaku tvoju misao
iako je ne znaš
izraziti na način kako ja
to od tebe očekujem
ali učim...
tek je proljeće.
Elfrida Matuč-Mahulja/Krk
