Možda si i htio premostiti stvarnost
miješajući kamen i željezo
ponad bujice mašte... možda sam
i ja htjela... jesam.
No pomalo postaje sve jasnije
kako će građevina ostati nedovršena
... to je ionako u modi.
Sa svime se samo počinje,
za dovršavanja nema dovoljno hrabrih
nedostaje, svega a najviše istine...
ostaju strašila da svjedoče... o nama.
U malo vremena s tim jednim jedinim
jadnim ja... razbacujemo se na
previše adresa... pravih, lažnih i inih
i na svakoj od njih ponešto izgubimo...

nakon dovoljnog broja noći
jednog se jutra i bez sebe probudimo. 
                    

 E.Matuč-Mahulja (Krk, 01/2005)