zimska idila u bijelom
tek napadao snijeg 
meka perjanica pokriva
usnulo selo
gluho doba noći
zaustavljam dah 
slušajuć tišinu

                ***
rumeni izlazak sunca
u rana proljetna jutra
miris rascvalih grana

opija galebove 

u kolijevci mora
i mjesec još je tu
zastao opčinjen 
ljepotom tišine
                 ***
u uvali skrivenoj 
od pogleda i ljudi
osluškujem ljeskanje sunca
u bonaci poput ulja
moje se dijete u tišini
igra u šljunku
tražeći školjke
                  ***
lagani list u smiraj života
lepršavo se spušta
u krilo majke zemlje
slijedi ga drugi poput kiše
umiranje lišća
od tihog je tiše
čarolija tišine
mošt miriše.
                 Elfrida Matuč-Mahulja/Krk