Blog prijatelji:
Ostali Linkovi:
volim kad me držiš poput knjige
s obje ruke
i iščitavaš retke ispisane
nevidljivom tintom...
smijem se
vedro
svakom pogrešno pročitanom
slovu
koje iskrivljuje smisao
pa se čudiš
jer me takvu nisi upoznao
smijemo se zajedno
ja - tvrdo ukoričena
udobno namještena među tvojim
dlanovima
i ti - željan znanja
o meni
Elfrida Matuč-Mahulja/Krk
...o kako se ližu sladoledi na obali
kad počne sezona lova na lovu!
svi su isti i svi jednako mirišu
a razlikujemo ih po količini koju nam
na pojedinom prodajnom mjestu
uspiju utrpati u kornet... čudno
na kornetima se nije dogodila
evolucija
isti su kao i prije 30 godina
kada su slastičarnice mirisale
svojim posebnim mirisima
i točno si znao da postoje
vanilija, čokolada, limun i jagoda
i od čega ih prave
o i tada su se lizali sladoledi
i bila je sezona lova na lovu
a obala je vrvila poput mravinjaka
i nisi trebao posebnih taktika
da bi lov bio uspješan.
bez kojih danas ne možeš
biti lovac!
Elfrida Matuč-Mahulja/Krk
danas...
radna terapija škarama za živicu
nemilosrdno šišanje
onoga što se otelo nadzoru
a onda uzmeš električnu kosilicu
i susjedima ideš na živce
ali baš te boli uho za to
radna terapija
ne dopušta suvišne misli
o tome što misle drugi
a bogami
ni o tebi bez razloga
pokošena trava divno miriši
zašto si kvariti doživljaj
zadovoljstva sobom...kojoj
danas nisi bio potreban.
Elfrida Matuč-Mahulja/Krk
neočekivano sam hladna poput ovog ljeta
pamtiš me i vrelu iz nekih zimskih dana
zdravo ljubavi
zapravo sam ti htjela nazdraviti
velikom balon čašom punom vina
boje rubina
od kojega krv brže poteče
i htjela sam kucnuti se s tobom
za istim stolom staromodno uz svijeće
zdravo ljubavi
navikla na tužaljke suprotnog spola
na račun svoje bolje polovice
koju prečesto boli glava da bi kao nekad
bila prava...
ili je umorna, ili je nervozna
ili je prezaposlena kućanskim poslovima
a ruke joj smrde na Domestos danima
njime je ubijala bakterije u kupatilu
ti još nisi naučio pogoditi rupu- gađaš samo male.
zdravo ljubavi
četiri kocke leda iz moje balon čaše
podigle su u njoj plimu.
crvenu.
i prelila se
po tvom čistom bijelom stoljnjaku.
ispeglala ga još neka bivša... ne znam koja po redu
pa nekako rekoh vrijeme je da idem
kazaljke su se poklopile
još malo i svanut će
zdravo ljubavi!
Elfrida Matuč-Mahulja/Krk
|
Slutim te
Elfrida Matuč-Mahulja/Krk |
ležeći pored otvorena prozora
nesigurna u vlastitu budnost
sigurna u dodire tvojih usana
niz kičmu
koje sanjam
ili tek
priželjkujem
tako živo da ih osjećam...
sakrivena iza zavjese duginih boja
od sumornog dana usred kolovoza
... voljela bih da me nahraniš grožđem
i poljupcima...
a da ne zvučim očajno.
gladno.
Elfrida Matuč-Mahulja/Krk
razmišljam već neko vrijeme kako ti prići... kojim riječima
vrlo je vjerojatno da bih ti rekla kako bih te rado nogama
zagrlila oko struka
a ti bi me pogrešno shvatio
u to uopće ne sumnjam...
jer ti si vjerojatno lojalni građanin
visoka ugleda
koji ne dopušta ovako izravno ugovaranje "poslova"
a ja - ja sam zaboravila rukavice
al ti ipak želim prići
ovako izravna i smjela
vidim da me gutaš očima, danima mjesecima
reći ću ti da bih bila tvoja karamela...
pa ne shvati, ako znaš!
Elfrida Matuč-Mahulja/Krk
ima nešto u tim tvojim leđima
što mi privlači ruke
toplina...
putujem njima
i usnama
sve niže...
ima nešto u tom stapanju
hladnih dlanova
s vrelinom tvoje kože
koja odgovara
ti odgovaraš
...na dodire
praizvore
svih odnosa
svih žudnji
i htijenja...
ima nešto u tim tvojim leđima
što privlači
poput široke ravnice
miriše
na slobodu
Elfrida Matuč-Mahulja/Krk
neki ljudi - bez lica
prolaze kraj mene
već dugo vremena
i ja ih pozdravljam
odzdrav ne dobivam
i uvijek idem im
ususret i uzbrdo
a oni silaze
i pričaju - glasno
neki ljudi - bez lica
prave se da me ne vide
i tjeraju po svome
godinama
a ja sam ta koja sam živa
ili ne?
moje lice
sve o meni govori
a njihova su sakrivena
iza ničega u njima...
Elfrida Matuč-Mahulja/Krk
"Kakav užas!!" Pepeljara ispunjena nagorenim ćikovima (tako je, imate pravo i dobro ste zamislili... čak je i filter bio izgoren na određenom broju odbačenih opušaka)... po kojima je soba zaudarala toliko da mu je to počelo odvraćati pažnju od teksta u koji se zadubio...
Ha! Lijepo rečeno. On zadubljen u tekst.
A zapravo... buljio je u ekran ispisan stranicama i stranicama teksta i čitavo se vrijeme vrtio u krug. Nešto nedostaje.
Ali nikako da dokuči što... I ta mora traje već predugo vremena.
Nadobudno uključi comp, otvori dokument i krene čitati, u namjeri konačnog dovršavanja svog djela. Pročita. Jednom, dvaput...
Sve je ok. Ali nešto nedostaje... nešto bitno. Nešto što mu se sigurno smije između redaka, a on ne vidi. Gleda, sve mu je pred očima, a ne vidi.
"Strašno!!!"
Nova cigareta...
Nova cigareta...
Zar ovaj susjedov džukac uvijek mora lajati baš kad on treba mira!!?
Nova cigareta... a votka? Možda ne bi bilo loše... vraga ne bi bilo loše!! Zna i on da je loše, ali do vraga i sve... ubija ga ovaj tekst.
I čini mu se da svaki novi redak koji dopiše samo još pogoršava stvar. Samo još više zapliće konce koje je, bar mu se činilo, još prije nepunih mjesec dana, držao u rukama...
Da. Votka... ipak.
S malo leda. Kao i obično.
Pogled kroz prozor. Ne vidi ništa. Jer mu se ne gleda.
TV - ugašen. Ta još mu samo i on treba.
Cigareta? Kako je se samo nije prije sjetio... Ha-ha cinik. Sprda se sam sa sobom! I to je dobro... dok još može...
***
Telefon.
Javiti se ili ne, pitanje je sad? Teatralno. Da. Bljak.
"Halo?"
"Tražim pisca koji sam sebe ubija u pojam... poznaješ li takva!?"
Ona. Što reći. Najbolje šutjeti... Najbolje!
"Danas nisam za razgovor."
"O.K. Javi se kad budeš."
Neugodna stanka prije prekida veze.
***
Nova cigareta... Opušci i prazna čaša. Kraj njih izvrnuta prazna boca votke...
Na fotelji spava pisac...
Računalo se puni virusima... nije uspio poslati mail - u pomoć.
Elfrida Matuč-Mahulja/Krk
