
Dođe mi da se osjetim maglovitom
i pritisak u glavi me uplaši
pa panično želim pobjeći u san
pobjeći od zbilje
podmukle glavobolje
a san mi ne dolazi
tada te dozovem
oči zatvorim
u mislima telefon zazvoni
na uho te prislonim
a ti mi šapućeš
neke nježne gluposti
kojima se smijemo zajedno
i znam da ti prija znati
da sam s druge strane
čuješ moje disanje ubrzano tvojim prisustvom
kao djeca, Bože, pa još i gori
i znaš da mi prija
tvoja priča
i da mogu tako satima šutjeti
i slušati, zatvorenih očiju
po kosi te maziti
i još s vratiju
poletjeti u tvoj zagrljaj
kako bih se smijala s tobom
na podu prosuta
pored sve svoje prtljage
poispadale u trku
od dva tri metra
samo da te zagrlim
i srušim
od sreće
i neke ljubavi, gotovo dječje
ljubavi
Elfrida Matuč-Mahulja/Krk
