16/10/2007
Kao da to nije moj život











Pokušavam da se snađem u gomili opcija koje ovaj blog pruža. Vratio sam se pre par sati sa posla i još uvek sam u košulji. Gledam u monitor. Ne zato što igram igru u kojoj očekujem da će se nešto odjedanput pojaviti, već zato što mi je život neko vreme potpuno prazan. Ništa ne iskače. Takvog sam ga napravio. Imam krv na rukavu. Baš kod dugmenceta. Iz džepa mi svira muzika jer nisam ugasio plejer. Narandžasta lampica na modemu i ona zelena na tastaturi. Primećujem gluposti.

Sad bi trebao da ide pasus o tome kako me sedenje ispred kompjutera emotivno zatupljuje, ali sam digao ruke od toga. Možda bih i napravio paralelu iz one epizode prijatelja u kojoj njih dvojica gledaju porniće danima bez prestanka i onda naprosto izgube osećaj za realnost, pomišljajući da će ispred zgrade smuvati ribe na glupe kopirane rečenice iz porno-filmova.

Ali sam obrisao taj pasus...

Gomila knjiga čeka me da bi bila pročitana. Kupovao sam ih sa toliko ljubavi čekajući trenutak kada ću moći da im se posvetim. Ali zaspim nakon nekoliko strana. Pokušao sam to više puta.

Zato ću sedeti još neko vreme ispred monitora i ništa neću raditi... Gledaću u lampice na modemu. Dok ne ugasim svetlo. Sa net-a će mi se i dalje skidati filmovi koje nikada neću odgledati a zelena mrlja od lampice na tastaturi će me nervirati onako oslikana na plafonu.

Samo petnaestak minuta dok ne zaspim...
 
 
 
Objavio fickle u 21:22 | kategorija: Mracna faza
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (8) | Pošalji komentar