
Znam da nema smisla razvlačiti se čitavo jutro u pidžami (boje narandže, što je indikativno kada je moje raspoloženje u pitanju), ali to je jače od mene!
Nedostaje mi sunce.. disanje jutarnje zelene svežine punim plućima, osluškivanje cvrkuta ptica, plavi odmor za sanjivi pogled..
I što više mislim o tome, nije mi bolje!
Promuvam se po kući, otaljam što se da otaljati, i gledam u monitor kao da će iz njega svakog trenutka iskočiti sunčan dan! Kafu sipam u šolju sa iscrtanim cvetićima, lupkam prstima u ritmu letnjih hitova, naprskam kap, dve morske svežine iz bočice l'eau par..
I ne vredi! Ovog jutra to ne pali!
Ma nek ide.. iz inata ću obići par krugova čaršijom, da moja stopala napipaju tragove koje ostavljah za ne izgubiti se kada imam nacrtano sunce na dlanu i nigde više.
Promeniću priču kada mi ON šapne nešto, malo ispod uha .. To neću napisati 
