Tušta i tma «
3-Jan-2011 «
Zaboravila sam da kačim slike i da kačim muziku, možda sam zaboravila i da pišem. Ne umem više da pogodim font. Ružno osećanje. Prolaznost kao odličje... budalaština. Koga je briga?!
Kada bih se potrudila mogla bih. Neće mi se da se trudim. Duša treba da teče glatko. Jedino što me trenutno asocira na glatkost je led. Čak mi ni hladnoća ne smeta. Smeta mi češkanje... češ, češ, češ...do krvi i nazad. Kažu da je svrabež odlika bolesti. Najniži prag bola. Mnogo me onda boli. Očeši se o moju bol, da nam svima bude lakše!