Opet kruze price... Po odeljenju, po mom drustvu, do osoba do kojih mi je stalo...
Prethodne cetiri godine sam morala da trpim to, u Osnovnoj. Pakao koji sam morala da prezivljavam svakog dana. Svi su mislili da znaju sve o meni i mom zivotu, da uopste imaju pravo da me osudjuju, kao da su oni bolji. Nisam bila svetica, to priznajem, ali to sto su oni radili ne zasluzujem, niko ne zasluzuje... Morala sam da se odreknem mnogih stvari, da ponekad budem hladna, ponekad sebicna, da bih postigla neki uspeh i stekla titulu "najbolje". Nije da mi je ta titula trebala, ali priznacete da imponuje kada vas proglase najboljim. Dobro, osudjivali su me, na "poslovnom" nivou, ljubavnom, porodicnom, prijateljskom... Za sve su me krivili... Ali od svih tih takozvanih prijatelja, niko se nije nasao da mi kaze u lice, svi su govorili iza ledja. A svaki komentar sam znala. Bolelo je, jer je dolazilo od prijatelja. Tinejdzeri umeju da budu surovi...
Jedva sam cekala da pobegnem odatle. Kao da ce u gimnaziji nesto da se promeni. A nije. Danas su mojoj najboljoj drugarici, M, pricali price... I tako skoro svaki dan. Dolaze moje 3 najbolje drugarice i prenose mi najnovije komentare. Naravno, paze da ne povrede moja osecanja, ali mene vise i ne boli. Samo sam ljuta... Niko od njih vise ne moze da gleda kako povredjujem jadnog D-a... On me, decko, voli, a ja ga zavlacim, vrtim... Prosto im dodje zao njega! Znaju oni da ja nisam losa ovako, ali nije fer sto mu to radim... Kako mogu? Ne, nece oni vise to da trpe... I sve tako... Da, niko od njih to nece da trpi, a sta ce da urade po tom pitanju??? Komentarisace sa mojim najboljim drugaricama... A niko, apsolutno niko, nece da mi pridje i da razgovara sa mnom, da mi makar pruzi sansu da se odbranim, da cuju sta ja imam da kazem... Ne volim ga, i sta sad?! Da, jako mi je drag, kao drug i nikad, nikad ne bih htela da ga povredim. Ali volim nekog drugog... Rekla sam mu, sve sam mu rekla! I da odustane od mene, i da nisam vredna bilo cega, da ne zelim da ga povredim, da je najbolje da me gleda kao drugaricu... On je sam izabrao da ovako ostane. Nikad ga ne bih povredila, ali necu iz sazaljenja da se pretvaram da ga volim. Shvatice on vremenom koliko sam ja pogresna... Kao i svi...
  
|