Kuće i sobe pune su mirisa, police su nakrcane
mirisima,
I ja dišem miomir i znam ga i volim ga,
Taj destilat bi me i opio, ali to neću dopustiti.
Atmosfera nije miris, ona nema ukus destilata,
bezmirisna je,
Ustima je mojim zauvijek, zaljubljen sam u nju,
Ići ću na obalu kraj šume da budem neprerušen
i nag.
Ludujem za njenim dodirom sa mnom.
Para moga daha,
Odjeci, mreškanja, zujni šapati, ljubav-korijen, svilna
nit, rašlja i loza,
Disanje moje i udisanje, kucanje moga srca,
proticanje krvi i vazduha kroz moja pluća,
Glasan udisaj zelenog lišća i suvog lišća, i obale
i tamnobojnih morskih stijena, i sijena u staji,
Zvuk rignutih riječi moga glasa prepuštenog vrtlozima
vjetra.
Po koji laki poljubac, po koji zagrljaj, ruke
spojene uokrug,
Igra svjetla i sjenki po drveću zaljuljanih gipkih
Grana,
Slast biti sam ili u žurbi ulice ili duž polja i
padina.
Osjećanje zdravlja, podnevni trepet, pjesma mene koja
se diže sa postelje i ide suncu u susret.
Jesi li cijenio da je hiljadu rali mnogo ? Jesi li cijenio
da je zemlja mnogo?
Jesi li tako dugo vježbao da naučiš da čitaš?
Jesi li bio tako ponosan, san dokučivši značenje pjesama?

Zastani danas i noćas sa mnom i posjedovaćeš
porijeklo svih pjesama,
Posjedovaćeš dobro zemlje i sunca (milioni sunaca još
su ostali)
Nećeš više uzimati stvari iz druge ili treće ruke,
niti motriti očima mrtvih, niti se hraniti
utvarama u knjigama,
Nećeš motriti niiti mojim očima, niti uzimati stvari
od mene,
Slušaćeš na sve strane, cijediti ih iz sebe sama.

Volt Vitmen