Potrebno je mnogo jednostavnih riječi kao:
kruh, ljubav, dobrota,
da ne bismo slijepi u tmini
na raskršćima sišli s pravog puta.

Potrebno je mnogo tišine, tišine izvan nas i u nama
da bismo čuli glas,
tihi, plahi glas što se gubi – golubova, mrava, ljudi,
srca i njihove veličine sred nepravdi i vojski,
usred svega onog što nije kruh, ljubav
i nije dobrota.

Tišine, tišine. Nek jedino srca mjere vrijeme,
kazuju put.


Dragutin Tadijanović