Golubovi prvi lete preko luka.
Ne znam šta je, srce s njima bi mi htjelo!
Kao da me davnih dana jutro srelo,
Kad sam trčao majci raširenih ruka

I padao joj glavom u krilo i meku
Ljubio joj ruku... Sav treptim ko prutke
Jasike, i hodim putanjom uz rijeku,
I gledam na njene srebrne svijutke.

Jutros, kao i ti, lijepa rijeko čista,
I moja sva duša žubori i blista,
Razlijeva se, raste, i hučno koleba...

Gle, vrelo joj biva sve šire i veće,
I u njezinijem dubinama sreće
Ogleda se zora i plav šator neba.


Aleksa Santić