U tebi, čitaoče, udara život i ponos i ljubav sasvim isto kao i u meni, i zato tebi posvećujem ove pesme.

Novo Objavljeno !

Jedne večeri u suton
Spiram te se kozhe
Sputnik ljubav (Haruki Murakami)
Zimsko jutro (Vojislav Ilić)
Ne boj se, tu sam (Marija Šimoković)

Kategorije Postova

  • Odlomci
  • Poezija

  • Meni

    Start
    Moj Profil
    Foto Galerija
    Ahiva
    Prijatelji pišu!
    Site Feed


    Prijatelji

    Svemirko
    Domacica
    cikl
    radebeli2003
    Anci
    vaske972
    bejb
    veramu
    ianchi
    ludo1
    coolja
    Ana007
    DANILOVICorNOT
    svetlost
    boni
    vesna69
    EMINAMEZIMICA
    Skitnica
    Minja
    Evergreen
    plagijator

    Linkovi


    Slike1
    Slike2
    Slike3

    Adaptacija za BlogOye -
    [Minja]

    Post 113 od 376
    Prethodna Strana | Sledeća Strana


    5/12/2008 - Atlas opisan nebom
    Objavljeno u Odlomci





    Za osam amajlija protiv svakog zla i nevolje potrebno je imati: iz levog oka odraz slova Alfa, manji krug što stvara vilin konjic na površini vode, izmedju dva prsta nežnosti cvetnog praha, kao nokat palca ljuspicu svoda, kraći šum rasta mladice tise, večnu zabranu okretanja, srazmerno sebi snage semena, duplo nade , par krila od lepog sna, pod mišku prhtaj goluba, krstinu uglova gledišta, što se na duge trepavice spusti pahuljica, koliko može da stane u usta ljubavnih reči, nozdrvu mirisa majčine dušice, po dobar uzdah od sva četiri vetra, što više prolećne svetlosti, nemerljive upornosti tajne, bilo koji deo duge, pola čaše sjaja belutka iz potoka, dva sastojka koja se možete setiti samo na dan pravljenja amajlija , odoka boje dnevnog leptira, svežanj magije ključeva , zrnce šuškanja skarabeja , srednje jačine zvuka trube andjeoskih , jednu stalnu pomisao na vlagu prepona, po želji pesme zrikavca, kovrdžu dima od kućnog ognjišta, na vrh noža plamena, pedalj dužine vlakno oblaka, iver bleska munje, običnu kapljicu znanja vode, dokle može da se vidi let sokola, vertikalu bar do pete nebeske svere, u drugu nozdrvu mirisa zemlje, smeha, nikad dovoljno smeha, za naušnicu zuj pčela, dok se medju stablima ne izgubi pogled na šumu , kočopernost trave zvane prkos, naramak popodnevnog hlada smokve, nisku cmoketića, malčice buke drvenog razboja, na dlan toplote paperja, širi zamah strukom bosilja, veštinu posmatranja kvadrata, oko svega opis kruga i iz desnog oka odraz slova Omega.


    Goran  Petrović


    Pošalji komentar! :: Obavesti prijatelja!

    18:00, 5/12/2008
    Poslao Sarah Kay
    prelepo!!
    Permanent Link

    18:26, 6/12/2008
    Poslao Bibi
    Da. I volim sto je originalno i pozitivno
    Permanent Link