U tebi, čitaoče, udara život i ponos i ljubav sasvim isto kao i u meni, i zato tebi posvećujem ove pesme.

Novo Objavljeno !

Jedne večeri u suton
Spiram te se kozhe
Sputnik ljubav (Haruki Murakami)
Zimsko jutro (Vojislav Ilić)
Ne boj se, tu sam (Marija Šimoković)

Kategorije Postova

  • Odlomci
  • Poezija

  • Meni

    Start
    Moj Profil
    Foto Galerija
    Ahiva
    Prijatelji pišu!
    Site Feed


    Prijatelji

    Svemirko
    Domacica
    cikl
    radebeli2003
    Anci
    vaske972
    bejb
    veramu
    ianchi
    ludo1
    coolja
    Ana007
    DANILOVICorNOT
    svetlost
    boni
    vesna69
    EMINAMEZIMICA
    Skitnica
    Minja
    Evergreen
    plagijator

    Linkovi


    Slike1
    Slike2
    Slike3

    Adaptacija za BlogOye -
    [Minja]

    Post 324 od 376
    Prethodna Strana | Sledeća Strana


    1/2/2008 - Protoklepsidra II

    'Gastown Clock'  Original photograph of the steam clock in Gastown Vancouver, B.C.   

    Kažem: vreme je jedini prostor za koji
    se vredi boriti; gordi Big-Ben u grudima
    hodočasnika. I kažem: vreme je u
    nama prostor, rastuće ništavilo, ničija
    zemlja, odgovor na pitanje bez reči…
    Senka zna, vreme poravnava granice,
    otključava mrakove; u utrobi Vrhovnog
    Časovnika čuva nestale gradove:
    Vavilon, Tir, Kartaginu… Eto, u ovom
    trenutku Venecija se preobražava
    u akvarijum. Njene drevne temelje
    proždiru svevremene morune i Trg
    Svetog Marka, izgrižen solju gordih
    sekundi, postaje milenijumski paradoks.
    Samo će još vreme, ubitačno, živeti na
    tom praznom trgu: minuti će postati
    faraoni tog kruga zveri koji poprima
    karakter večnosti kao da više ništa
    ne mora da se dogodi u tom svetu
    jednosmernog proticanja. Kako to da
    se život sveo na otmeno podnošenje
    torture časova? Nije li čas što otkriva
    da nebo menja boju samo glasnik noći
    koja prethodi požaru nevidljivog
    zbivanja? Zar podnositi jaram ove
    barijere života podignute pred
    barijerom divovskih kazaljki znači
    samo još bolje razumeti kakva je
    priprema za ropstvo ovog svevremenog
    utamničenja? Pritešnjeni sporošću
    njegovog proticanja, poput glave zveri
    u klopci, dani su postali estetski
    klonirani… kao da ništa nije moglo
    da umakne toj indigo metamorfozi.
    Svaku novu misao uništili su ti
    samodovoljni gorštaci: buknulo je
    neukrotivo poniženje Hominisa
    priklještenog sopstvenom sudbinom.
    Senka zna, vreme poravnava granice,
    otključava mrakove; u utrobi Vrhovnog
    Časovnika čuva nestale gradove.

    Zoran Bognar

    Pošalji komentar! :: Obavesti prijatelja!