Restoran pored reke
4.9.2010
Već u ranim popodnevnim časovima, počeli smo se okupljati u restoranu pored reke, koja se istina nije videla ali je do nas dopirao lepi letnji miris vode. Ja sam dovezao Gitu i Umetnicu, neplaniranog gosta na proslavi. Umetnica je bila iz unutrašnjosti i slučajno se poslom zadesila u gradu, pa je eto spojila lepo sa korisnim i stigla da nas upozna. Winchester i Maus se nisu pojavili. Svako je imao svoje razloge, vise manje opravdane. Stigao je i Bili i slavljenica naravno. Dakle to je Bili, pametni, duhoviti i elokventni prijatelj naše Princeze. Srednjeg rasta, sa bradicom i brkovima starim desetak dana, ali sveže izbrijanim ostatkom bucmastog lica, u lepoj tamnoj košulji na prugice koje izdužuju, prijatnim muskim mirisom na sebi. Spremao se za danasnji izlazak, videlo se to. Ja sam dosao direktno iz kancelarije, znaci dnevna obicna varijanta, svetla kosulja sa kratkim rukavima i pogresnim prugicama, koje od mene prave jos krupnijeg coveka. Brada dnevna, jutarnja, a kosa kratka sa po nekim cuperkom koji svoju politiku vodi. Nisam nesto preterano obozavao izlaske sa ljudima iz virtuelnog sveta, ali i kada ih je i bilo nisam se nešto specijalno cifrao. Jednostavno to je bio moj stil. Uvek mi je bilo bitno da se lagodno osećam u onome što nosim i da me ljudi vide onakvog kakav jesam. Dakle tri devojke i dva macora !!! Hahaha, spala knjiga od desetak ljudi na nas petoro. Tako to obicno biva. Gita je sela sa moje leve strane a Bili sa desne. Preko puta nas bile su Pipi i Umetnica. Gita mi je zadavala po malo nelagode. Osećao sam da sam je zaintrigirao i možda dao neki lažni osnov da je i ona mene zaintrigirala. Zaista nisam imao nameru, da nekome dajem povod za takva razmisljanja, ali ponekad ljudi sami umisle ono sto im prija. Da se razumemo, bio sam ravnodusan prema kompletnom drustvu u pogledu emocija, želeo sam samo provesti fino, ugodno vece na lepom mestu sa normalnim ljudima. I onda se pojavila Princeza, vitka , dugokosa, leprsava. Imam utisak da je namerno kasnila, zbog jaceg utiska. Ulovio sam na brzinu razmenjene poglede Pipi i Gite. Oborila ih je sa nogu, videlo se na prvu. Diskretna sminka, crna svilena dekoltirana haljina, visoke potpetice na laganim letnjim cipelicama. Usetala je u restoran sa ulice, poklonila slavljenici cvece i pozdravila se sa svima nama. Bili i ja smo ustali da se pozdravimo, kako red nalaže. Dok se pozdravljala prvo sa Bilijem pomerila ga je na mesto nasuprot mene. Posle pozdrava sa mnom zauzela je njegovu stolicu. Glas mekan, ženski, stisak ruke blag, ali ne mlitav, baš onakav kakav treba da bude ženski. Nakit na obe ruke i viseće minđuše. I osmeh za desetku širok i lep sa redom predivnih belih zuba ukrašenih zubnim nakitom. Pomerila nas je bas sve, istresla iz gaća, da budem prost, onako, kako je i htela. Povela je sa 1:0, što bi se reklo na gostujucem terenu. Mom zarđalom muškom mozgu, dosulo se malo ulja i klikeri su mi proradili. Nisam stizao da razmisljam koje su njene namere, ali me je njena pojava i mesto koje je zauzela pored mene, naterali da počnem razmišljati drugačije. Naravno Bili je i ako „pomeren“ vodio glavnu konverzaciju sa Princezom. Ja sam se trudio da učestvujem u svemu ali i da ispoštujem druge. Veselo smo čavrljali o svemu i svačemu, ali čavrljanje ostalih devojaka izgledalo je kao da to rade sa knedlom u grlu. Princeza je ipak bila u centru pažnje nas dvojice i njihova očekivanja da će viđenje sa njom doneti nekakvu korist na njihov račun pretvorilo se u totalni fijasko. Kako nisu želele posvetiti kompletnu pažnju njoj, izbor je pao na mene pa sam tako ni kriv ni dužan postao centralna licnost proslave, Zbijale su se sale na moj izbor jela, na komentare u pogledu mog izgleda i td. U razgovoru sam nekoliko puta dodirnuo Princezu po ruci, nije je pomerila. Lepo. Posle nekoliko prijatnih sati, doslo je vreme platiti racun. Sakupio sam pare i otisao do konobara. Kad sam se vratio svi su već bili na nogama. Pipi je otišla sa sestrom koja je u međuvremenu stigla, Bili se ponudio da otprati Princzu do kola, a ja sam imao obavezu da vratim Gitu i Umetnicu na pocetni polozaj. Nije da mi nije dosla pomisao da bih ja mogao sa Prinezom odsetati u toplu letnju julsku noc, ali jednostavno nije bilo pristojno ostaviti nekog sa kim si dosao bez prevoza. Kola su nam bila malo dalje pa smo zajedno prošetali do njih. Jbte, Bili je bio nizi od nje za desetak santimetara. A ona je isla lakim hodom, nogu pred nogu, svesna pogleda drugih koji su nam dolazili u susret. Ja sam sa Gitom i Umetnicom isao iza njih dvoje pa sam to mogao primetiti. Na muški rod ostavljala je strahovit utisak...Svi muski od 9 do 99 , okretali su se za njom, pa i oni u zenskoj pratnji, bilo je to jače od njih. Prvo smo došli do njenih kola. Beli Bmw, dobrano u pubertetu, sa korozijom na rubovima i bez auspuha. Jbte, kakvo iznenađenje. Očekivao sam nešto malo tipa korse, pola ili tako nečeg ili nešto bombastično tipa nekog cruzera ili Aston Martina, a vozila se u kršu samo takvom. Crna Princeza u belom Bmw-u. Nešto tu opasno nije štimalo.
Objavio Centurion u 13:01 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
Rodjendan II
1.9.2010
Kod Princeze dilema oko dolaska na rođendansko slavlje nije postojala. Imala je više razloga za to. Već je znala da će izgledom zaseniti sve prisutne članice kluba, ali joj to nije bilo dovoljno. Ženska sujeta je moćno oružje, želela je da svi drugi vide da je najlepša i najbolja, naročito njene papirne suparnice. U stvari bitni su joj bili i muški. Sa Bilijem i Mausom je vec bila na msn-u, ali nisu na nju ostavili neki utisak. Bili je jako inteligentan i duhovit, uspela je sa njim ostvariti neku nit poverenja i iskrene komunikacije. Ličilo je da će joj biti jako dobar prijatelj. Sa Mausom i Wincestherom se samo igrala, dok su oni kao mačori oko vruće popare samo obigravali oko nje. A i nisu joj bili interesantni, bar ne u emotivnoj sferi. Dominirala je nad njima intelektom i to joj je automatski bilo nezanimljivo. Samo se onaj Centurion nešto koprcao. Uspeo je uvek da se izmigolji iz virtuelnih zamki i nije dozvoljavao sebi da ode u neke teme gde bi ona bila u prednosti. Duhovit, inteligentan, jedino joj on nije tražio bliži kontakt, broj mobilnog, msn ili bilo šta drugo. Znala je da ga je zaintrigirala, videlo se jer se uključivao u diskusije njenim pojavljivanjem u klubu. Umela je da dođe na sajt neprijavljena i da posmatra komunikaciju bez njenog javnog prisustva i komentara. Veselog cavrljanja, kikotanja, flerta i svega ostalog gotovo da i nije bilo ili je bilo jako suvoparne i površne komunikacije. Ali sa njenim pojavljivanjem , sve kao da je dobijalo drugu dimenziju. Istina je, sajtove je počela posećivati iz puke dosade na poslu. U početku otvorila je profile na više sajtova različitog tipa. Vremenom je uvidela da su neki previše vulgarni a drugi u previše soft varijanti. I kao što obično biva, zaokupljenost sajtovima u prepodnevnim časovima prerasla je u 24 časovnu opsesiju, lagano mic po mic. Menjala je neke stvari u svom životu iz korena, tražila je nove prijatelje i sagovornike, ulazila u neki drugi svet. A i sviđalo joj se kada joj ujutro Rimski legionar poželi dobro jutro i izmami osmeh u uglovima usana, koga nije bila ni svesna.
Objavio Centurion u 10:18 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (4) | Pošalji komentar