Nije ni slutila koliko će biti teško posljednji puta prijeći prag tadašnjeg života i krenuti u novi, nepoznati svijet još jedne žrtve braka i društvenog morala, ali i u svijet borbe za svoja prava, za više ciljeve mnogima nerazumne, prizemne i uzaludne.
Cijeli tjedan je pomno pripremala odlazak. Sve je znala predvidjeti, dobro organizirati, a možda je u svojoj nesreći imala i sreću nadživjeti trenutke koje mnoge žene nisu, nažalost...
Tek nekoliko sati dijelilo ju je od uskrsnuća iz boli i duševne patnje nagomilane rođenjem, genetikom, odrastanjem i bivstvovanjem.
Osude okoline već su se nazirale. No njezina odlučnost da svemu dosadašnjem kaže zbogom, nije bila upitna. Za nju to nije bio kraj obiteljskog života, već kraj instituciji koja se zove brak...
(nastavak slijedi)
Dobro veče i laku noć, drage moje blogerice i blogeri! ;-))))
Objavio mutti u 19:18 | Kategorija:
Permalink | Obavesti Prijatelja | Komentara (19) | Pošalji komentar

