Povijest ADHD-a proteže se od 1902. godine kada je Sir George F.Still uočio problem među djecom koja su bila hiperaktivna, impulzivna i nepažljiva. Opisao je ponašanje takve djece kao abnormalno i zaključio da se radi o organskom problemu, a ne o vlastitoj volji.

Proučavajući simptome i baveći se uzrocima takvog ponašanja, stručnjaci su se dogovorili da će osobe koje pokazuju sljedeće simptome biti dijagnosticirane pod nazivom ADHD - Attention Deficit Hyperactivity Disorder, što u prijevodu znači Deficit pažnje/Hiperaktivni poremećaj.

Što je Deficit pažnje/Hiperaktivni poremećaj?

 To je razvojni poremećaj samokontrole, poremećaj pažnje koji može biti praćen nemirom i impulzivnošću.

Ovaj simptom nije samo razvojna faza koju će dijete prerasti, nije uzrokovano roditeljskim neuspjehom u odgoju, niti je znak djetetove "zločestoće". Većina djece u jednom periodu svog života je nemirna, impulzivna i nepažljiva. No, da bi simptomi za hiperaktivnost bili zabrinjavajući moraju biti izraženiji od onoga što se smatra normalnim, obzirom na djetetovu dob i razvojni stupanj te narušavati funkcioniranje u različitim aspektima djetetovog života (vrtić, škola).

Mnoga istraživanja potvrdila su stabilnost ovih simptoma tijekom vremena. Osnovni simptomi zadržavaju se godinama, iako kod polovine djece simptomi u velikoj mjeri nestaju kako se oni približavaju odrasloj dobi.

Različite studije pokazale su da je ADHD prisutan kod oko 1-5 % populacije i pokazalo se da je ovaj poremećaj izraženiji kod dječaka, nego kod djevojčica, a omjer se kreće oko 2:1. Škola je prvo mjesto gdje navedeni simptomi postaju uočljivi, stoga učitelji imaju veoma važnu ulogu u tome.

Poznati ADHD-ovci su Mozart, Einstein, Walt Disney...

Udruga za promicanje ADHD-a u Hrvatskoj, zove se BUĐENJE, a predsjednik je Marko Ferek koji je i sam ADHD-ovac.

Upoznala sam ga na jednom stručnom skupu i fasciniralo me njegovo predavanje, osobito priča o njegovom životu, teškom školovanju, a danas obrazovanom i vrlo uspješnom čovjeku koji želi pomoći sličnima sebi.

Njihova osnovna misao je:

"Pojedinac će biti veći problem društvu ako je ono što nije, nego da je ono što jest."

Marko Ferek to objašnjava pričom:

Ako treniramo pticu da trči, da li će ptica trčati brzo kao i mačka? Neće, zbog toga jer je ptica drugačija od mačke. Ali ako ne učimo pticu da trči, već joj se prilagodimo i dopustimo joj da se prikaže kakva ustinu jeste, vrlo brzo ćemo primijetiti njezina krila za koja nismo ni znali da postoje. I tek će tada ptica postati ptica.

Isto je i s ADHD-ovcima. To je drugačija vrsta ljudi jer se razlikuje od normalnih ljudi i stoga se prava pomoć pruža samo našom prilagodbom njima i dopuštanjem da oni budu ono što jesu.

Cilj udruge je da PROBUDI ljude kako bi vidjeli ono što ne vide !!!!

p.s. Ja sam o ADHD-u pisala u svom časopisu Žabovijest (školski list pisan na lokalnoj razini), ako vas zanimaju simptomi, podtipovi poremećaja, savjeti za roditelje, nastvanike, preventive i sl. imam SVE i dajem na uvid onima koji žele. 

Pusa svima i isprika "ljubavnicima" (post dolje) ;-DDD