Ne znam kako da nazovem post, ne znam ni o čemu bih mogao da pišem. Bor je vreo, dosadan, nema nigde žive duše, svi su negde pobegli. Ja nisam. Tu sam, lomim glavu o čemu da pišem. Preslušavam muziku koju nisam slušao od srednjoškolskih dana
www.youtube.com/watch. Na godišnjem sam odmoru, firma u kojoj radim propada, sve propada (cvetaju banke i kladionice, mada čini se da ih osiguravajuća društva polako sustižu). Kineza koliko hoćeš. U Boru ne postoji hotel, ne postoji normalan park (vidi sliku ispod)

Ovaj kamion služi za prevoz rude sa kopa u deo gde se prerađuje i jako je ogroman

I tako, iz nemanja ideje dođoh do ovog i ovakvog posta, za sada toliko, godišnji odmor je tek predamnom.