I kad počinju kiše da govore znam da si u kapima ti znam da su tu i riječi prećutane i grč misli o neizrečenome. I hladna jesenja kiša govori, ono što nisam htjela da znam, i sjeća me na vodene staze, ulice kojima koračam sad. Okrećem glavu da ne vidim, gole grane dodiruju mi lice, žurim , a ne mogu da pobjegnem, svuda su tvoje ulice.

• Pošalji komentar!

Komentari