Zvono na vratima i čekanje, blistavo lice i suze, radost i nevjerovanje, toplota u majčinom zagrljaju. Razgovori i misli, prolaze minuti, saznanje o kratkoći susreta, o propuštenim godinama i satima. Vrijeme ne stoji, ne može mi vratiti ništa od onoga zbog čega osjećam tugu, tačka na kojoj sve prestaje i gdje sve ostaje su oni moji grobovi, kojima se kao pas, vjerno vraćam. I to je vječno i to je jedina istina. Sve drugo je trenutak. 29.08.2010.

• Pošalji komentar!

Komentari