DVIJE MARIJE Da, neke od nas nose obadvije Marije u sebi. A koja je Gospodu draža? Sv. Marija Magdalina, nekada velika grešnica, a kasnije velika svetiteljka. Uvijek velika. Velika u grijehu i velika u pokajanju. A koja je ovčica Gospodu milija? Ona koja mirno pase, ili izgubljena ovčica pa nađena. Veće je kod Gospoda griješiti, pa se iskreno pokajati i okajati svoje grijehe. Gospodu je miliji bolesni pa izliječeni, nego zdravi. Jer i sam Gospod je rekao: „ Ne trebaju mene zdravi, nego bolesni“. Mislio je tu na sve bolesnike, ne samo bolesnike tijela, već mnogo više, bolesnike duha. Marija Magdalina i njene suze su njegovo djelo , na kome svi mi učimo. Ja svoju Mariju čuvam u duši. Ponesena njenim pokajničkim suzama, kojima je oprala noge Gospodu, a svojom kosom ih posušila, saznadoh šta je iskreno pokajanje, šta je nesebična ljubav. I Gospod je to znao, zato se Vaskrsli Sin prvi javio Mariji Magdalini, Mariji Mironosici. Zove se i ravnoapostolna, jer je njeno pokajanje ravno ostalim djelima apostolskim. I tačno je to. Zar nije veliko sagledati sopstveni grijeh, zgroziti se nad njim i isprati ga pokajničkim suzama. Marija nas je naučila kako se to može i koliko je to veliko pred Gospodom. Slušajmo glas savjesti u sebi, to su Marijine suze pokajanja, koje često uzdrmaju svaku od nas, grešnu smrtnicu. 25.07.2009.

• Pošalji komentar!

Komentari