21/8/2009

Rano jutro, u blizini dete plače... neutešno, tužno, otegnuto.
Sutradan, ista situacija - iz pansiona prekoputa opet dečije otegnuto plakanje.
Konačno, juče ugledam dečaka, od nekih 4-5 godina, ide sa ocem
(grmalj, k'o trokrilni orman) na plažu. Čujem ga  kako kaže "A kako mali vuk zavija?" I dečko krene da zivija!
Eto njih dvojica jutros, krenuli sabajle, da otključaju plažu. "Hoćemo li, sine, malo da zavijamo?" I tako, krenuše otac i sin celim putem glasno zavijajući.
  
objavio: beogradoholik u: 07:34
kategorija: obavesti prijatelja | Komentara: (3)
U velikom telu mali mozak , sta ces tako je sa trokrilnim ormanima
Poslao Capricornus u 10:57, 21/8/2009 | Link | |
Tebi su pokvarili odmor,ja sam okružena takvim komšijama svaki dan...njihovo zavijanje uredno prati mamin radio sa najnovijim hitovima šiti i ostalih rekordsa.
A da... imam i komšije sa psima koji noću šetaju po ulici i grizu,mene između ostalog.
Poslao hope u 14:29, 21/8/2009 | Link | |
@hope, biće da po sredi neka vukomanija, lupofilija, kako li se već to zove, popularna u "pasivnim krajevima" Imam komšinicu koja kad je spopadne žuta minuta, pa poželi da se malo osami, sedne u kola i radio do daske, a tamo - sve same "zvezde" Granda i slično!
Poslao Beogradoholik u 19:25, 21/8/2009 | Link | |