LinkOmat! moj takozvani zivot - KOM OBOJCI, KOM OPANCI - BlogOye!
11/12/2007
KOM OBOJCI, KOM OPANCI
 Sve je manje toga sto je sveto ljudima. Obrazi debeli k’o djonovi, ne prezaju ni od cega, o posledicama svojih postupaka i ne razmisljaju, gaze preko svega, zarad sebe i svog nekog cilja. Mada pre, hira, rekla bih.

Sebicni i samozivi, ljudi koji razmisljaju i zive za trenutak. Sta je bilo juce, sta ce biti sutra – ne zanima ih. Gledaju samo sebe i jure svoj hir.

Moral, cast, postenje, skrupul, dostojanstvo, obzir, samo su neki od termina koji u njihovim recnicima odavno su prestali da postoje. Ili im tu, nikada, i nije bilo mesta.

Ti i takvi ljudi, hodaju ulicama poplocanim necijim suzama, bolom, razocarenjem, kradjom, gubitkom…ti i takvi ljudi zive u kucama sagradjenim od lazi, prevara, ucena, otimacina…i samoobmana.

Kad – tad, cena koju plate za svu svoju svirepost, podmuklost, primitivnost i priprostost, vrati ih na mesto sa kojeg su i potekli. Blato, glib i mulj. Udave se u sopstvenoj zlobi, pakosti i pokvarenosti. I to je cinjenica.

Otud i ne dozvoljavam sebi da se u obracun sa istima upustam. Svoj integritet i cistu licnost ne dovodim u opasnost prljanaj i spustanja na njihov nivo. 

Djavo uvek dodje po svoje.

I to je cinjenica.

objavio ariel u 15:34 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja |
Komentari:
Posalji komentar


Posalji komentar
Creative Commons License
Ovo djelo je ustupljeno pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada 2.5 .