V. je lepo govorila kako je presudan uticaj Neptuna.. ili Marsa. Uvek si uspevala da ih pomešaš. Glupo. Sa astrološke tačke gledišta. A tek sa astronomske da ne pominjemo. Dakle, prosto rečeno jebe te ta jedna planeta. Samo ti toga nikada nisi svesna. Jer horoskop ti je inače lep. I pametan (ako je to uopšte moguće)... i ukazuje na savršeni život. Bez muka. I problema. Pa onda valjda ne osetiš tu jednu planetu. I njene konstelacije sa tvojom dušom. Ili osetiš ali nisi svesna. Sve u svemu tako ti je V. govorila... V. je uvek sve lepo govorila. Fino. Tiho. I polako. A ti si uvek uspevala da zaboraviš...
I. te nazvao svojim dubokim promuklim glasom toga jutra. Bio je neobično ljubazan. Poznajete se dugo. Znaš ti dobro kada je I. neobično ljubazan. Posle par redova smeha i „servisnih“ informacija, ubacio je uzgred... da je pročitao u novinama. Tvoje inicijale pa u zagradi tvoje godine, pa onda tvoju ulicu. I sve to uz pokušaj samoubistva. I kritično stanje u Kliničkom centru. Pa se nasmejao sam sebi. Ali ipak okrenuo tvoj broj. Ti si htela da mu kažeš ma nemam ja 30 ali si shvatila da imaš. Pa si se samo nasmejala. I dogovorila jednu duguuu kafu. Nesvesno samo su te godine, i to tačne, zbunile u celoj priči? Ostalo je delovalo. Onako. Verovatno? Uvek te zakasnelo iznenade asocijace koji budiš kod prijatelja...
Karolina je opet ljuta. Nadurila se kao dete. Ili Karolina i jeste dete? Sve u svemu, nadurila se. Smorila si je valjda. Nisi svesna ali baš si je smorila. Svojim odlascima... Putovanjima... Granicama. Rekla ti je kako uvek imaš neku priču o uniformisanim licima na tim graničnim prelazima. Kako si beskrajno dosadna sa svojim pasošima. Passe si kada te rasplače glupava pesma „Take me home“. Kada putuješ sama. Naporna si sa tih 5 sati u kojih uvek ispade nešto veliko. Bitno. Za pamćenje. Ima neka novohrvatska reč za to sigurno. Uvek si verovala da će jednom smisliti pravu reč za tvoje krugove...
Pogledala si se jedne noći u musavo ogledalo. U wc-u SKC-a. Bila si malo suviše matora za studentski kulturni centar. I malo suviše pijana da bi te to potreslo. I previše high da bi gramatički tačno uobličila misli. A lepo i jasno si pomislila. Da izledaš kao smrt koja ima bad hair day. Pa si se jako i glasno nasmejala. A R. je ispred toaleta prokomentarisao kako izgledaš kao milion dolara... I kako bi te uvek pojebao. No matter what. where.when. Ponekad ti slučajno postane jasno da si potpuno nesvesna svoje pojave.
Ima jedna epizoda jedne pametne emisije na Discovery-ju. Koja je lepo i kratko opisala život posebne vrste slepih miševa. Šišmiševa. Kako god. Uglavnom, baš oni sisaju krv. Svinjama. U potpunom mraku. U gluvo doba noći. Što bi se onako opšte narodski reklo. Dakle, negde posle ponoći (ili nekad posle ponoći?), te leteće napasti dođu do svinje, koje spava snovom pravednika (svinje su opšte poznato izrazito pravedne životinje?). Dođe. I počne da sisa krv. Polako. Lagano. Bezglasno. U tami. I?
Svinja je nesvesna. Potpuno.
