13.11.2009





Videti znači verovati, ali ja ne želim da znam
Ne mogu da prestanem da hodam kroz pustoš
Spustim glavu i slomim se kada vidim kako plačeš
Svaki put

Drži se
molim te
Drži se
uz mene
Iskušaj sudbinu
oslobodi se
Pobegni

Neko sada vrišti, dok plamenovi ližu visine
Pomisli kako smo izgubljeni ovde, a ne znamo zašto
Spustim glavu i slomim se kada vidim kako plačeš
Svaki put

Drži se
molim te
Drži se
uz mene
Iskušaj sudbinu
oslobodi se
Pobegni

Iza tih sivih, usamljenih očiju
sačuvan od zaborava
Realnost je na zalasku
Naš duh se budi
I negde unutar uragana
nada čeka
plače u daljini
i doziva tvoje ime

~~~


Objavio Anatema u 14:10
kategorija posta: email this post | Komentara (0)