VEČERAS NE PODNOSIM LOŠE TRENUTKE
3.5.2006
Večeras ne podnosim loše trenutke, prazan hod između poljubaca, hladnoću u dodiru…
Večeras sam samo krv i meso…samo voda zavrela na mjesečini, prazna, neprozirna…
Večeras šapućem na jastuku: zvijezdama, komarcima i prohladnom zapuhu kroz prozor…
Večeras sam tiha i ponizna, rob sebstva, gospodar samoće, i tetošim bičem sva bolna mjesta zaražena sumnjom…
Večeras želim vladati, biti sigurna, znati, vidjeti sutra u kristalnoj kugli,
Želim imati razlog za osmijeh, bezbrižnost, radost…
Večeras ne podnosim loše trenutke…previše ih je…