Ustanem ja jutros nešto ranije, skuvam kaficu, onu slatku jutarnju, pa kud ću šta ću, reko ajd da se malo skockam za posao jer, eto, nisam odavno a i imam vremena.I tamo ovamo, sredim ti se ja, odaberem par komada solidne garderobe, cipelice, pa frizurica pa mejkap.I gle čuda, stanem ispred ogledala pa se sve oduševljavam sama sobom.Te što sam lepa, pa što sam zgodna, pa kako su mi lepe okice i tako redom.
Ono što je najbolje kod nas narcisa jeste to što se iz depresije lako vadimo i to upravo uz pomoć ljubavi prema sebi.Ja tako pametna a uz to i lepa, ma boli me uvo za sve!!!
Imam ja svoje ogledalce pa se uvek nasmešim kada ga pogledam.Tako je dobro biti zaljubljen u sebe :)))))))))
