Svaštara

4.12.2008

Za sve je kriv Toma Sojer

Iz ogledala me posmatra lice sa tamnim kolutovima oko očiju. Maskara i lajner, koji treba da se skinu. Srećom sa sobom uvek nosim one vlažne maramice za skidanje šminke. Na umivaoniku pasta za zube. Tuba otvorena, a poklopac odmah pored nje. Šta je sa tim muškarcima i tubama? Zašto ih ne drže zatvorene, kao što bi trebalo? Zar je to teško? Zar suviše vremena odnosi svaki put kod pranja zuba ponovo otvoriti i zatvoriti pastu? Ne bih znala. Znam samo da svaki muškarac kod kog sam bila uvek ima otvorenu pastu za zube na umivaoniku. Možda je to neka fora???
Stavljam pastu na prst i 'perem zube'. Nije to to, bez četkice, ali moram bar da osvežim usta. Trebalo bi da počnem da nosim sa sobom i četkicu za zube. Ili bi trebalo da prestanem da se budim po tuđim stanovima... Jedno od toga, sigurno...
Vraćam se u sobu. On još spava. Tako je lep kad spava. Lep je i budan. Zato sam i završila ovde. Dopao mi se lik na prvi pogled. Gledam onu seriju, a ovaj tip je isti Sojer :))



Tražim svoju odeću i oblačim se. On i dalje duboko diše. Neću ga buditi. Zašto bih, nemam šta da mu kažem. On se ipak probudi dok zakopčavam cibzar na čizmama.
- Ideš, maco? – kaže mi. Jebote, ko još govori 'maco'??? Strašno....
- Idem.
- Nazvaću te.
- Znam da hoćeš. – kažem, iako znam da neće. Nisam mu ni dala broj. Ne verujem ni ime da mi je zapamtio. Ne verujem u stvari ni da sam mu rekla. Ne znam ni ja njegovo. Ni ne zanima me. Neka ostane Sojer, to mi se sviđa.



Izlazim iz stana, a zatim iz zgrade. Jbt, pa ne znam ni gde sam. Čini mi se da je tamo levo neka prometna ulica. Idem u tom pravcu. Jeste, u pravu sam. Ima i autobuska stanica. Čekam dvojku. Znači negde sam na Naselju. Idem dvojkom do pozorišta, a onda ću u centru uhvatiti sledeći bus za kući. Na Katredrali je pola devet. Šaljem poruku mojoj sestri, ranoraniocu, da me čeka sa kafom. Za petnastak minuta stižem.
Istuširaću se, oprati zube zapravo i možda još malo odspavati, pa na posao.  Radim drugu. Prođe još jedan dan...

Samo večeras neću izaći sa M. i njenim dečkom. Glupost. Nedeljama me je nagovarala da idem sa njima. I nisam htela. To je neviđena glupost da ja sama izađem sa njima koji su par. Koliko god da su mi dobri prijatelji. Ne ide... Zato sam bila oduševljena kad sam za šankom kafića u kom smo sedeli ugledala onog Sojera. I kad sam primetila da i on gleda u mene. Nakon pola sata gledanja, otišla sam i ja za šank, ostavljajući ovo dvoje u svom svetu. Ma, nisu ni primetili da me nema. Bili su obuzeti sobom.
A mene je odmerio Sojer. Zgodne noge u čizmama i miniću, lepa kosa i prilično simpatično lice. Znala sam da mu se dopadam. Platio mi par pića i tako... To bi bila ta priča...
Šta ću, jbg, oduvek sam se palila na loše momke. Kao što je S. Nema meni života bez drame. Ne volim učmalost i dosadu. Zato i volim S. zato što je kreten. Da nije, ne bih ga ni primetila... 

22:48, 4.12.2008 3komentara Link

Pošalji komentar

14:15, 4.12.2008 Poslao Anoniman
bas mi se svidja post ! a ni T.S. nije los..))

14:15, 4.12.2008 Poslao kolja
gore nevaspitana Kolja )

15:25, 4.12.2008 Poslao TheHope
Hvala Kolja

{ Last Page } { Page 8 of 23 } { Next Page }

About Me

Home
Moj Profil
Arhiva
Prijatelji
Foto Album

Linkovi


Kategorije


Zadnje napisano

Razgovor
Tuga svake žene
Samo toliko...
Tin Ujević
Kava

Prijatelji