Bez dobrog naslova
pa odem
na ovaj blog svratim
da vas pozdravim
i podsetim
uživajte u sitnicama
one čine
život
Желим да те пронађем
међу хиљадама осмеха
да пронађем твој осмех
Да пронађем смисао
откријем чаролију
ону на коју сам заборавила
Желим да будеш обичан
не чекам принца на белом коњу
Ти принчеви живе још само
у бајкама
Желим
да осетим твоју руку у мојој руци
да пробудиш у мени успаване емоције
да поново будем срећна
Желим
и те моје жеље су скромне, мале
сасвим обичне
Не лутам више по ходницима сећања
затворила сам врата успоменама
и само желим
желим да осетим моћ, магију
оне праве, лепе и стварне
Љубави
Желим...
Kada dođe ne zna da ode,
ne vidi sunčev sjaj,
ne oseća toplotu,
luta hodnicima sećanja,
vidi draga lica kojih više nema,
želi da postane deo života,
misli da će tu naći svoj smisao,
i uvek se pojavi kada je
ne očekujem,
tuga...
Da li ste nekada sanjali čudne i neverovatne snove, čije značenje ne možete da protumačite?
Snove u kojima se pojavljuju i ljubav, sreća i smeh, ali i suze, strah, bol?
Oterećena sam jednim snom. Nemam hrabrosti da ga javno opišem. Znam i čega se plašim.
Zbunjena sam. Mnogo.
U pozadini Bajagina muzika " Od kada tebe volim ", i moje misli ka njemu lete...
"Kradu mi pamćenje,
Skraćuju mi prošlost,
Otimaju vekove,
Džamijaju crkve,
Araju azbuku,
Čekićaju grobove,
izdiru temelj,
razmeću kolevku.
Kud da čergam s Visokim Dečanima?
Gde da predignem Pećaršiju?
Uzimaju mi ono
Što nikome nisam uzeo,
Moje lavre i prestonice,
Ne znam šta je moje,
Ni gde mi je granica,
Narod mi je u najmu i rasejanju,
Pale mi tapije
I zatiru postojanstvo.
Zar da opet zatrapim Svete Arhangele?
Da mi pomunare ponovo Ljevišku?
Očni živac su mi odavno rasturili,
Sad mi i beli štap otimaju,
Žrtveno polje sa krvavom travom
Ne smem da kažem da je moje.
Ne daju mi da uđem u kuću,
Kažu da sam je prodao,
Zemlju koju sam od neba kupio
Neko im je obećao.
Ko im je obećao
Taj ih je slagao,
Što im ne obeća
Ono što je njegovo?
Zato jurišaju na mene udruženi
Kivni što sam ih poznao."
1987.
MATIJA BEĆKOVIĆ
Umesto sreće budi neku tugu daleku.Vraća me u dane kada je život bio drugačiji, kada je moj svet bio drugačiji.
Lepši, bolji, svetliji, puniji.
Pitam se, zašto se vraćam stalno u te dane prošle, dane davno prohujale?
Znam...nema onih nebesko plavih očiju koje su pratile moj korak, nema osobe koja je bojila moj život svojim šarenim bojama.
Nema LJ od ljubavi. I zato sam tužna, zato sam prazna.
Zato je ovo april u kome ne uživam...već se samo sećam.
Posle 15 dana odsustva ponovo sam ovde. Radujem se što sam se vratila...a gde sam bila...o tome sutra - kad se odmorim.
Потребно ми је
пуно времена
да некога заволим
Али, када тог неког
заволим
Волим искрено
много
пружам сву љубав
несебично је дарујем
и волим страсно
и не плашим се
да ЉУБАВ примим
И срећна сам тада
срећу преносим
на онога кога
волим
нежна сам, пажљива
али и много рањива
Кад некога заволим
могу да волим
цео свој живот
Али заборављам кад
љубав није права
Сада мирујем
чекам својих пет минута
да некога заволим
i forumašima...:)
Dragi moji i drage moje,
Pišem postove na blog sistemima od 2004.godine, a od kraja 2003.aktivno učestvujem na raznim forumima.
Zbog privatnih obaveza, smanjila sam broj foruma i blog sistema na kojima učestvujem.
Na jednom od foruma sam global moderator, na drugom u admin ekipi.
Zašto sve ovo pišem?
Ako ste pomislili da se hvalim - pogrešili ste.
Jednostavno, kao admin na forumu, drugačije posmatram blog portale, i znam kako administracija radi, i na blogovima i na forumima.
Svako od vas zna šta znači reč blog. Znate i da je blog portal skup svih blogova, dopunjen sa info portalom, zabavom i ostalim stvarčicama u kojima svi uživamo.
Oni koji su učesnici na nekim forumima znaju kako forum funkcioniše.
Na forumima postoje Pravilnici o ponašanju učesnika, a negde i Pravilnici o radu moderatora i administratora.
Blog je po tom pitanju liberalniji, slobodniji, i kazne su retke.
Blog je mesto na kome možete da pišete o svom životu, možete da ispoljite svoju kreativnost, i talenat za pisanje. Blog vam daje prostor, i možete da pišete i o politici i o svim drugim oblastima života.
Komentara, po nekom nepisanom pravilu, ne treba da bude mnogo, jer ako ih ima mnogo, onda je to već forum, nije blog.
Blog je, kao i forum, mesto na Internetu gde treba da tolerišete jedni druge, mesto koje ne sme da se zloupotrebljava.
Kao što na forumu dobijete upozorenje ili ban, kada otvoreno vređate moderatore i administratore, tako i na svim blog sistemima, možete da dobijete upozorenje ili ban.
Bez mnogo objašnjavanja u stilu- zašto, kako, zbog čega?
Pravo na ban i upozorenje i pravo da se o tim stvarima ne raspravlja ima administracija.
Administraciju bloga ili foruma možete da volite ili da ne volite.
Svejedno je.
Administracija postoji kako bi svim korisnicima bloga mogla da pomogne, ukoliko je to potrebno, i da sređuje tehničke svari, da izmišlja novine koje će zabaviti učesnike..:)
Ista stvar je i sa forum administracijom.
Uporno poredim ova dva Internet mesta jer su ona dva najatraktivnija mesta koja svi posećujemo kada smo slobodni i kada vreme provodimo na Internetu.
Mnogo sam pisala, i verujem da će većina od vas da shvati poentu ovog posta.
Dakle, još jednom - ovde smo da bi se družili, delili kreativnost, zabavljali se.
Ružnim stvarima ovde nema mesta.
Prijatno veče svima- i blogerima i blog administraciji !!!
Постала сам викенд блогер- пишем сваког викенда
Недељу иза нас обележеле су политичке параде и шараде, увек присутне у предизборним кампањама.
Избори расписани за 11 мај, некима су прилика да поново уђу у парламент.
Поједине странке сматрају да су ови избори историјски и референдумски.
Али, једина истина је у томе, да су ови избори ванредни парламентарни и редовни покрајински и локални избори.
У сенци формирања предизборних коалиција, остају оне некима мале, а већини народа велике ствари.
Обележена су два датума, 11.03 -дан када је у Хагу преминуо Слободан Милошевић, и 12.03. дан када је на бруталан начин извршен атентат на премијера Зорана Ђинђића.
Са места председника ФСС отишао је Звездан Терзић. Џаји и Цветковићу продужен је притвор.
у београдској " Арени " наступао је велики Хозе Карерас, а после њега Крис Реа.
Такси је поскупео, али такси удружења не поштују одлуку о поскупљењу. Саобраћајна контрола пише казне.
И струја, после годину дана поскупљује.
Будући ђаци - прваци почели су припреме за полазак у школу.
Време је променљиво, топло је, затим пада киша, и тако у круг.
Пролази овај март.
Месец у коме су се угасиле неке љубави, месец у коме су се родиле неке љубави.
И сваки је дан, прича за себе, јединствен и непоновљив.
Читамо се поново за 2-3 недеље, толико времена нећу бити у Београду.
Поздрав и новим, али и старим блогерима.
Уживајте, долази нам пролеће.
Volim da se hranim zdravo- i tu je uvek voće
Ponekad preterujem sa brzom hranom i pićem, ali se trudim da to popravim
Volim da čitam knjige.
Volim da pišem priče, inspiracija sama dolazi...
Volim da surfujem po netu kada su dani ovako sivi i dosadni, a ja još na bolovanju.
Sve u svemu sada se osećam ovako 
jer mislim da sam napravila dobar tag...
Ne tagujem nikoga posebno, samo mislim da i svi oni koji se nisu uključili u igru, treba da se uključe..
Jako je zanimljivo, verujte mi.
Samo da se javim da sam tu, i da pitam da li me je neko tagovao?
Moram to da znam, da bih mogla na vreme da odradim svoj domaći zadatak.
Pozdrav svima!
Дуго ме овде није било, скоро месец дана. Догодило се много ствари од тада, прво губитак нашег Косова, затим дешавања на приватном плану.
О Косову ћу писати на мом другом блогу, а овде само о приватним стварима.
Нисам се удала. Нисам се заљубила. Још сам на боловању, предстоји ми и бањско лечење.
Из једног стана преселила сам се у други - иста зграда, само сам прешла из приземља на први спрат.
Селидба је дуго трајала, и од данас почињем са намештањем стана. Купила сам много нових ствари, чак и нову компјутерску столицу. Одушевљена сам.
Срећна сам и што је стан светао и што има три терасе.
Укратко, сада сам прилично ок што се тиче психе- не плачем и не тугујем одавно, а што се здравља тиче, биће и оно потпуно ок ускоро.
Велики поздрав свим блогерима, а посебно мојим блог пријатељима.
Izgleda da ja ovde pišem samo kada sam tužna. To je istina, kada sam srećna, nemam puno vremena.
Iz meni nepoznatog razloga, već dva dana plačem.
Možda je to zbog vremena, sivog, kišnog i dosadnog?
Nije me bilo ovde osam dana. Sasvim dovoljno da se dese neke stvari koje su u svima nama probudile radost ali i tugu.
Senku na uspeh naših tenisera ostavlja odlazak jednog od najboljih glumaca naše glumačke pozornice.
Milenko Zablaćanski, strepnja i nada da će njegovo srce ipak biti jače. Da ima dovoljno snage.
Ne, srce nije izdržalo, zauvek je prestalo da kuca.
Svi ćemo ga pamtiti po maestralno odigranim ulogama u pozorištu i na televiziji.
Pitam se, već godinama ovde, u ovoj zemlji, svaki januar donese nešto tužno.
Sve je manje radosti. I zašto uvek umiru oni najbolji?