4/5/2007, 11:47

" ZOVU ME SJEĆANJA.."

Svakog proleća, pored ljubavi, kroz moj život prolazi i senka prošlosti-one davne.

***********

U maju se setim dede, i našeg dvorišta. Sećam se bezbrižnih dana. Osetim miris sveže pečene pite sa jabukama koju je fantastično dobro pravila baka. Čujem muziku sa starog kasetofona, vidim moju sestru, drugaricu i mene, kako uz zvuke muzike sa " Studija B ", igramo jamb.

***********

Maj u selu mojih bake i dede. Mir. Čuju se samo zvuci ptičica, i poneki razgovor komšija. Odavno već nema mog dede, nema ni bake, postoje još samo u mislima svih nas koji smo ih voleli.

**********

Maj u XII beogradskoj. Popravljam četvorku iz filozofije, i ocenu iz matematike, i posle škole lutam Kališom sa mojom dragom V. Gledamo snimanje spota grupe " Vampiri ", i smejemo se jer smo i nas dve ušle u kadar.

*********

Maj 1999.godine. Radim svakog drugog dana. Najtužniji maj u mom životu. " Anđeo " me zove nekoliko puta dnevno i brine. Kasarna je vazdušnom linijom blizu moje kuće.

****

I tako me stižu sećanja, svake godine u maju. Ništa ne može da bude savršeno, pa ni sreća. Uvek se provuče nit tuge, iako ne želim da budem tužna.  

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (4) Komentara | email this post