8/5/2006, 01:51

Priča br.2.

Par meseci posle prvog susreta sa Gospodinom X, ponovo se srećemo. 

Ovog puta gužva nije velika, sistem radi. Bio je poslednji u redu. Ušao je, nasmejan i pomalo zbunjen. Koleginica je naručivala kafu, i pitala ga, da li hoće i on kafu. Prihvatio je. 

Završila sam mu svu potrebnu papirologiju, a onda je pocrveneo i promucao:

'' Znate, hteo bih nešto da proverim i za...moju ženu...evo, ovaj, evo njenih podataka...''

Nisam mogla da prećutim, morala sam glasno da kažem šta mislim. 

'' Gospodine....Vi ste stariji skoro petnaest godina od Vaše žene ''...

Tu se umešala i moja, ponekad radoznala, koleginica...

'' Da vidim i ja sliku, dajte da vidim!!! ... I ju, pa ona je dete!!!!! ''   

Bio je crven, zbunjen, pokušao je da se brani.

'' Fina je devojka, njena mama nam kuva....nemojte nikome da pričate, nemojte da se sazna, molim vas!!!! ''

Popili smo kafu, i još pričali, rekla sam mu da ne brine, niko osim nas neće znati koliko je stariji od svoje žene.

I ovo što pišem ovde, nije objavljivanje nekih podataka od javne važnosti...i dalje ne znam kako se čovek zove...

Slede kockice mozaika o još jednom funkcioneru stranke, čiji je član Gospodin X. Ta stranka, iako nije na vlasti, trenutno, privlači pažnju samo kada su izbori.

I definitivno, imaju najzanimljivije članove, i naj, naj, marketing :)))))

objavio/la Sonatica kategorija: Proza | (7) Komentara | email this post